Energetski vampirizam

 Izvod iz knjige "Breakthrough to Creativity: Your Higher Sense Perception".

"Brojni senzitivci sa kojima sam radila su često ponavljali svoje obzervacije ponašanja nekih pojedinaca koje smo na osnovu toga nazvali "Crpitelji." (u originalu – “sappers”, prema – “to sap one’s energy” – “priključiti se na nečiju životnu/vitalnu energiju i crpiti ju")
Postoje određeni ljudi koji, kako izgleda, nisu u stanju sebi stvarati svoju vlastitu energiju iz oceana energije koji nas okružuje, a kojeg senzitivci vide i opisuju. Čini se da ti ljudi sebi uzimaju prethodno «preradjenu» energiju iz drugih ljudi u njihovoj neposrednoj blizini. Senzitivci vide i opisuju taj proces. Nakon mnogih psiholoških i psihijatrijskih promatranja, otkrila sam da su oni koje senzitivci i ja zovemo "crpiteljima", gotovo uvijek vrlo sebične, egocentrične individue.

Senzitivci opisuju crpitelje kao ljude čije je energetsko polje zatvoreno. Takve osobe mogu biti potpuno nesvjesne toga da isisavaju energiju iz drugih ljudi. Oni se jednostavno osjećaju bolje kad su u društvu vitalnijih ljudi. Svaka osoba koja u blizini crpitelja ostaje predugo, osjeća se očajnički iscrpljeno, bez da razumije koji je razlog tome. To ju totalno zbunjuje i začudjuje. Na kraju duboki nagon samoodržanja uzrokuje da žrtva osjeća neodoljivu želju da ode čim dalje od crpitelja. Žrtva to može pripisivati brojnim razlozima. U to vrijeme se već u blizini crpitelja osjeća vrlo razdražljivo, a bez ikakvog vidljivog razloga.

Nakon što je žrtva pobjegla i počne se osjećati bolje, tada počne misliti da je njeno nedavno ponašanje bilo prilično nerazumno. Optužuje samu sebe da je bila razdražljiva bez vidljivog uzroka. Često neka vrsta samo-nametnute pokore uzrokuje da se opet vrati istom crpitelju, sa odlukom da ovaj put bude blaža ili srdačnija. U takom slučaju, ona je, naravno, opet izdrenirana, razdražljiva i opet muči sebe samooptužbama. Ne shvaća da je razdražljivost i bezrazložna želja da pobjegne nastala na temelju opasne energetske iscrpljenosti i da je prirodni nagon pokušava spasiti, predlažući bijeg iz te situacije.

Kada se crpitelj nalazi u obiteljskom krugu ili kad je to bliski poslovni partner ili prijatelj, tu nastaje zbunjujući problem. Na strani žrtve, ovaj ciklus bježanja, samocenzure i vraćanja ponovnom isisavanju energije se ponavlja opet i opet. Žrtva je zbunjena. Ako se u takvoj situaciji nalazi duže vremena, ona može konzultirati obiteljskog liječnika o svojoj iscrpljenosti i razdražljivosti. Liječnik vjerojatno ne nalazi nikakv stvarni fizički uzrok bolesti i oboje – i pacijent i liječnik su zbunjeni.

Neki od tih crpitelja crpe energiju iz gotovo svakoga u njihovoj blizini. Ostali vuku energiju iz samo specifičnih drugih osoba. Crpitelj je egocentrična osoba, zatvorena u svojoj orbiti, koja ne izlazi iz sebe u odnosu sa drugima i vanjskim svijetom. Kao da se isključio iz oceana energije oko njega. Kay je jednom opisao taj tip osobe kao psihološkog parazita, koji koristi mentalne, emocionalne i vitalne energije drugih ljudi.

Daljnja opažanja i eksperimenti sa ovim problemom crpitelja su dali neke podrobnije uvide. Budući da ova pojava stvara vrlo jasne efekte na fizičku energiju, pitala sam senzitivce da promatraju vrtloge energije koje vide u energetskom ili vitalnom tijelu. Ispostavilo se, da se energija izvlači iz žrtve obično kroz najslabiji vrtlog (čakru? op. prev.). Pojedinac sa poremećenim vrtlogom u području srca, čini se da gubi energiju upravo kroz taj vrtlog. Pojedinac koji ima slabosti sa vrtlogom u području grla, gubi energiju kroz taj vrtlog.

Prema senzitivcima, postoji nekoliko načina na koje crpitelj izvlači energiju. Neki crpitelji vuku energiju pomoću svog glasa. Izuzetno egocentrična osoba, koja je kompulzivni govornik, povlači energiju svoje žrtve, čiji je pažnju dobio, jednostavno govorom. Ako žrtva sluša dovoljno dugo, njegovo vitalno polje, čak i njegovo emocionalno i mentalno polje će otupjeti, uvenuti i pokazati takvo opće stanje koje senzitivci percipiraju kao vrlo iscrpljeno. Čim je žrtva iscrpljenija, to za njega postaje teže upregnuti snagu volje da pobjegne od crpitelja.

Neki crpitelji koriste oči da vuku energiju. Oni gledaju fokusiranim, mirnim, stalnim, neprekinutim pogledom na njihovu žrtvu. Žrtva postupno postaje umorna, nemirna, ima bezrazložnu želju da pobjegne i može postati razdražljiva. Kada je ovakav crpitelj dio neke grupe, nelagoda bilo koje njegove žrtve je blaga i njegov učinak na sve prisutne ljude je stoga manje očit.

S tim u vezi, imamo opažanja o jednoj crpiteljici, za koju su senzitivci ustanovili da vuče energiju mirnim, fokusiranim pogledom, (piljenje, zurenje). Carrie (crpiteljica) se često žalila da je usamljena i nema socijalnih kontakata. Kada je zvala ljude k sebi, oni su se ispričavali da ne mogu doći. Oni koji su jednom otišli na večeru s njom, činilo se da izbjegavaju drugi poziv. Žalila se svojim prijateljima i poznanicima i pitala je čak i psihološkog savjetnika, - čime je to ona uvrijedila ljude? Ona je pristojna, dobro vaspitana osoba, ali izuzetno egocentrična.

Kad smo ju počeli promatrati, jedan od njenih poznanika i njegova supruga su prihvatili poziv na večeru u njen dom. U maloj grupi je bilo lakše promatrati što se dogadja. Njegova supruga se nedavno oporavila od teške bolesti. On sam je bio odličnog zdravlja. Druge dvije prisutne osobe, koje su promatrale situaciju, također su bile odličnog zdravlja. Kad su stigli, gosti su se osjećali dobro i bili su dobro raspoloženi. Kako je večer napredovala, mlada žena koja se upravo oporavila od bolesti, postajala je sve blijedja i iscrpljenija. Suprug se počeo osjećati umorno i depresivno. Dva promatrača su se borila protiv crpljenja energije, ali su bili svjesni umora. Na kraju večeri, mlada žena je rekla da se ne osjeća dobro, za to je okrivila njenu nedavnu bolesti i požalila se da mora otići ranije. Njen muž joj je pomogao ustati se iz stolice, i odveo ju je do do automobila.

Suprug je imao kontakt sa istraživačima, i iako Carrie-ino ime nije bilo spomenuto u smislu promatranja, on je zaključio da su i on i njegova žena bili žrtve ozbiljnog crpljenja energije od strane Carrie. Budući da je istraživanje bilo povjerljivo, nije bilo moguće o tome razgovarati s njim. Uvijek se čini da oni koji su već u oslabljenom stanju, da se su oni više iscrpljeni i lakše drenirani od strane crpitelja, nego ostali prisutni. Brojna promatranja Carrie na dijelu od strane nekoliko senzitivaca su potvrdila, da su gosti na večeri bili žrtve crpljenja energije. Carrie toga nije bila svjesna. Ona se jednostavno nakon večeri sa svojim gostima osjećala vrlo veselo, živo i dobro raspoloženo.

Brojna opažanja Carrie na društvenim zbivanjima u domovima drugih ljudi pokazala su se zanimljivima. Na koktel-partiju ili prijemu nije baš pretjerano cirkulirala ili razgovarala s ljudima. Umjesto toga, zavalila bi se u neku udobnu stolicu sa dobrim pogledom na prisutne. Sjedila bi mirno sa ugodnim sanjalačkim pogledom na licu i svoje oči fokusirala sa blagim intenzitetom s jedne osobe na drugu. Kako bi vrijeme prolazilo, pokazivala bi rumenilo u obrazima, i općenitu bistrinu i budnost. Promijenila bi se od dosadne, krute i njurgave žene u osobu koja izgleda atraktivno i vitalno. Mogla je ostati satima u svojoj stolici, bez posebnog truda za razgovor ili osobni kontakt s drugim gostima. Do kraja večeri, kad bi bila spremna za odlazak, ostajala bi vitalna i sjajna. Uvijek bi istakla svojim domaćinima iznova i iznova, sa velikim entuzijazmom, kako je savršenu i prekrasnu večer provela. Usprkos tome, neki domaćini brisali bi je sa svojih lista uzvanika za ubuduće, jer, kako bi rekli, ona si nije dala nikakvog truda da doprinese društvenoj večeri, bilo razgovorom, bilo na druge načine.

Sjećam se jednog od mojih pacijenata, koji je bio žrtva ovog procesa crpljenja energije. Lorraine je bila vrlo živahna i energična mlada žena, koja je pokazala više od normalne količine vitalnosti i entuzijazma za život. Tijekom razdoblja od nekoliko godina, počela ju je pogađati posebna vrsta iscrpljenosti, koju niti moje kolege, niti ja, nismo mogli dijagnosticirati. Povremeno, tijekom razdoblja od mjesec dana, postupno bi postajala sve više i više iscrpljena, dok ne bi došla do točke kad nije mogla ustati iz kreveta. Kada bi situacija dosegla takvu razinu, liječnik bi ju smjestio u bolnicu na promatranje. Sve vrste testova nisu pokazivale ništa fizički krivo. Tijekom tjedan dana u bolnici postigla bi nevjerojatan oporavak i postala opet normalno zdrava. U roku od 4 - 6 mjeseci, ponovo bi se vratila natrag u bolnicu na promatranje. Psihijatrijski tretmani nisu otkrili neki određeni problem.

Napokon sam odlučila promatrati Lorraine u njezinoj kući, i prihvatila poziv za dugi vikend s njom. Do kraja mog boravka sam imala prilično dobru predodžbu o tome što nije u redu, a kasnije promatranje jednog od mojih senzitivaca potvrdilo je moje nagađanje. Zapravo, do kraja moje posjete, i sâma sam bio vrlo iscrpljena. Bliska rođaka iz kuće, koja je inzistirala da ostane u svako doba u blizini moje pacijentice, bila je (energetski) crpitelj.

Rođaka iz Lorraine kuće djelovala je vrlo simpatično i stalno napominjala kako se puno bolje osjećala kad je bila oko Lorraine. Lorraine je primjer uobičajenog obrasca žrtva i crpitelja (energije). Kad bi postala previše iscrpljena, bila bi razdražljiva i potrudila bi se da nađe neki izgovor da ode negdje daleko. Kad bi bila neko vrijeme izvan kuće, bila bi zbunjena svojim modusom raspoloženja; kada bi joj se energija povratila, osjećala bi krivicu zbog svoje razdražljivosti. Osjećala je privrženost rođakinji i nije mogla shvatiti svoju razdražljivost.

Bila sam u mogućnosti razgovarati o ovoj situaciji s Lorraine i predložiti češća kratka odsustva od kuće i od nazočnosti rođakinje, koja bi joj dala priliku za oporavak energije. Mogla je izbjeći provoditi dosta vremena u blizini rođake, bez da se to loše odrazi na kućanstvo. Kad je rođaka otišla na put u inozemstvo i ostala u Europi, Lorraine se u potpunosti oporavila i nije imala više ponavljajućih napada iznimne iscrpljenosti.

Bio sam uvjeren iz psihijatrijske perspektive, da se Lorraine ni na koji način nije zamjerila rođakinji u svojoj kući. Objasnio sam da Lorraine da je njezina neodoljiva želja da bude daleko od svoje rođakinje vjerojatno prirodni nagon za samoodržanjem. Senzitivac koji je promatrao Lorraine i njezinu rođaku mogao je vidjeti dreniranje Lorraineinih energetskih polja što je rezultiralo stanjem iscrpljenosti. Moja zapažanja o ovoj vrsti fenomena nisu konačna, ali pokazuju smjer za daljnja istraživanja.

Od Diane sam dobila najbolji opis onoga što se događa kad crpitelj izvlači energiju iz svoje žrtve. Laura i Kay su napravili slična zapažanja neovisno jedno o drugome. Senzitivci opisuju vrlo širok otvor na području solarnog pleksusa u crpiteljovom životnom polju. Oko rubova tog otvora postoje kao strujanja ili ticala koja kao da se kače u polje osobe koja se nalazi u blizini. Crpitelju često želi dodirnuti osobu kojoj crpi energiju ili da joj bude što je moguće bliže. Postoji cijela grupa crpitelja, koji dreniraju druge ljude jednostavno tako da su blizu njih. Oni koji crpe svoje žrtve upotrebom glasa ili očiju, ne trebaju biti u takvoj blizini.

Psihološka procjena crpitelja pokazuje osobu koja često govori jezikom altruizma. Često će puno govoriti o svojoj zabrinutosti i interesiranju za prijatelje i poznanike koji su mu žrtve. Uvjeriti će vas, da će učiniti sve za njih, da su prekrasni ljudi, i da i oni njemu čine mogo toga dobroga. Tu je potrebno vrlo pažljivo promatranje da bi se uočilo da je crpitelj gotovo uvijek vrlo sebičan, egocentričan.