09. 10. 2012.

Barbara Bartholic: Vanzemaljci, NLO, otmice, zlostavljanja



Barbara Bartholic je jedan od istraživača NLO fenomena koji su najdalje odmakli na tom području.

Radila je nekih 7 godina zajedno sa francuskim naučnikom, astrofizičarom, Jacques Vallee-em (autor knjiga: Invisible Colledge, Dimensions, Revelations, Passport to Magonia, Messengers of Deception itd.) a saradjivala je i sa mnogim drugim istraživačima koji su često u svoje knjige uključivali i njene nalaze.

Barbara sama nije objavila nijednu knjigu, osim one koju je u njeno ime objavila Peggy Fielding  -
 Barbara, the Story of an UFO Researcher - LINK na pdf knjige  - http://www.whale.to/b/barbara_b.html
 na osnovu podataka koje je dobila od Barbare. U toj knjizi Barbara iznosi sumnju da u ovoj našoj realnosti postoji veoma malo toga što nije pod direktnom ili indirektnom kontrolom  ‘reptilskih vanzemaljaca’.
Na osnovu svojih istraživanja, ona čak zaključuje da oni pomiču ne samo “crne” figure na ovoj “našoj” šahovskoj ploči, nego i “bijele” (tako da imaju ishod partije uvijek pod kontrolom)!?
U svakom slučaju, preveo sam ovaj intervju s Barbarom, gdje ona navodi neke interesantne stvari kad se o ovoj tematici radi.

Izvor: http://www.alienlovebite.com/


Predgovor (James Bartley)

Ovo je intervju kojeg je moj mentor, Barbara Bartholic, nedavno dala jednom francuskom novinaru. Barbara je najveći istraživač vanzemaljskih otmica. U ovom intervjuu novinar pominje i mene u vezi sa istraživanjem veze između korištenja droge crystal methamphetamine (poznata i kao “crank” ili “ice”, prim. prev.) i otmica od strane vanzemaljaca-reptila, ostavljajući utisak da sam ja taj koji je pionir u istraživanju tog područja. U stvari, Barbara Bartholic je prva primjetila tu vezu između korištenja droge crystal methamphetamine i otmica.

Ona me je obavijestila o tom problemu koji ide zajedno sa sindromom vanzemaljskih otmica a ja sam onda nezavisnim istraživanjem samo potvrdio njene nalaze a dodao sam i neke moje vlastite. Mnogi su se pitali o stvarnoj pozadini smrti Dr Karle “Kandy” Turner. Neki su špekulisali da je Karla bila ubijena od strane armije. U stvari, Karli je bio induciran rak od strane vanzemaljaca.

  (  O ubistvima Dr. Karle Turner i Barbare Bartholic - http://www.jeffpolachek.com/about-dr-karla-turner  )

Iskreno rečeno, iznenađen sam tim što je Barbara odlučila da otkrije jedan dio te priče u ovom intervjuu. Postoji tu mnogo više toga od same indukcije raka kod Karle od strane vanzemaljaca. Postoje tu i neki drugi aspekti koje ne mogu sada pominjati. Ono što je tu posebno značajno je to što je Karla kontaktirala Barbaru s one “druge strane” i prenjela joj poruku koja sadrži u sebi nadu o jednoj krajnjoj pobjedi. Imajte to na umu jer mnogi od Barbarinih i Karlinih kritičara i klevetnika stalno kukaju i zapomažu na temu koliko su Barbara i Karla “negativne” i “bazirane na strahu”. I ja sam doživjeo slične napade. To su sve besmislice. Da smo bazirani na strahu, mi sigurno ne bi rizikovali svoj život radeći ovo što radimo. I vjerujte mi, postoje i konsekvence za prelaz preko određene linije. Svaki prosječan istraživač NLO fenomena može se naći na meti napada od strane vojske ili vlade. Međutim, samo se oni tvrdokorni duhovni ratnici nalaze izloženi direktnim napadima od strane reptila i drugih negativnih vanzemaljaca.

To je i razlika između prve i druge lige. Ne postoji tu ništa čime bi se čovjek mogao ponositi, vjerujte mi. Karla nije kontaktirala samo Barbaru, ona je kontaktirala i druge koje poznajem. Karla nije jedini pali duhovni ratnik koji nas je kontaktirao s “druge strane”. Kao što je Obi Wan Kenobi, lik koji je pomenut u epu the Star Wars rekao svom bivšem zaštitniku, Darthu Vaderu: "Ukoliko me posijećeš Darthe, ja ću samo izrasti još jačim.” Amin, za to. Spiritualni rat. To je ono oko čega se vrti cijeli ovaj šou program.

Intervju


Sproveli ste veoma veliki broj hipnotičkih regresija sa žrtvama otmica tokom jednog dužeg vremenskog perioda. Šta vas je navelo na to da se posvetite dugogodišnjem istraživanju fenomena otmica ljudi od strane vanzemaljaca?

1984-te godine, poslednji put sam se sastala sa briljantnim naučnikom svjetske klase, Dr. Jacques Vallee-em. Zahvaljujući inspiraciji s njegove strane, moje istraživanje nasilja nad ljudima i manipulacije od strane vanzemaljaca je dokazalo onu njegovu hipotezu koju je iznjeo u knjizi, ‘Invisible College’: “NLO mogu da predstavljaju jedan kontrolni sistem.” Zašto ja, pod jednim strašnim pritiskom, nastavljam s istraživanjem ovog najvažnijeg predmeta u našem univerzumu? To je sasvim jasno. Šta može biti neodoljivije od razotkrivanja nečega što ja nazivam “vrhovnim kontrolnim sistemom” koji ruši ili nadvladava sve brave, zakonodavne i pravne sisteme, fiziku i vlade, a pogotovo ljudska prava; ili da rasvjetljavam jednu operaciju organizovanu od strane vanzemaljaca koji posjeduju toliku tehnološku superiornost da su u stanju da nam se sakriju ispred vlastitog nosa. To je jedna sila koja je u stanju zavesti ljude da ovi uporno odbijaju da povjeruju u njeno postojanje. U isto vrijeme, to njihovo “vrhovno rukovodstvo” mijenja tokove ljudskog života.

Mi smo ovdje suočeni sa jednom inteligencijom koja ima sposobnost da:

• ‘usisa’ auto sa ceste zajedno sa svima koji se u njemu nalaze a da to niko ne primjeti;
• ulazi u ljudske umove i nastambe danju ili noću;
• interveniše na bebama i za vrijeme dok se još nalaze u materici;
• neprimjetno otima malu djecu direktno iz njihovog kreveta ili sa igrališta;
• mijenja dinamiku u intimnim vezama ili ljubavnim odnosima između ljudi;
• prouzrokuje bolesti;
• stvara psihičke probleme i ovisnost od droga;
• pokreće ratove i mutira ljudske generacije u sklopu njihovog programa “Razmnožavanje kroz ljubav”.


Ovdje sam navela samo par primjera sposobnosti vanzemaljaca da modifikuju ponašanje ljudi i uslove u kojima žive. Ljudi su dolazili da potraže moju pomoć kao da su bili vođeni nekom “nevidljivom rukom” nakon primjećivanja NLO-a i abdukcija još za vrijeme ranih 80-tih i 90-tih godina. Ne, leteći tanjiri ne lete tamo ili vamo, slijećući i uzlijećući vratolomnim brzinama. Kontrola zračnog saobraćaja bi bila odvratno loša. Ona priča o letećim tanjirima i mrtvim vanzemaljcima koji su se srušili u državi New Mexico je bajata vijest i sakriva jednu stvarnu prijetnju za naš svijet.

Uporedite to sa otkrićem mikroorganizama. Prije otkrića mikroskopa, postojale su te “nevidljive stvari” koje su uzrokovale bolesti i smrt. Naravno, postoje i korisne ili dobre bakterije, međutim, moramo imati na umu da toksini mogu na kraju razoriti ovaj svijet. Tako je to i sa ovom dominacijom vanzemaljaca.


Neki skeptici tvrde da abdukcije (otmice) nisu ništa drugo do sjećanje na neke deluzivne epizode, a čini se da i određen broj psihologa prihvata onu teoriju lažne memorije, [koju zagovara Fondacija za Sindrom Lažne Memorije (False Memory Syndrome Foundation)], što negira ispravnost tvrdnji odraslih osoba o “potisnutom” pamćenju seksualnog nasilja nad njima u djetinjstvu ili otmica od strane vanzemaljaca. Prema toj fondaciji, stvarna trauma se skoro nikada ne zaboravlja, dok su sjećanja dobijena uz pomoć hipnoze skoro uvijek pogrešna i inducirana od strane hipnoterapeuta. Da li je hipnoza pouzdana tehnika za povratak pamćenja otetih i kako osiguravate to da uz pomoć hipnoze povratite stvarna sjećanja na stvarne događaje?


Čovjek bi očekivao da će do ove 2007. godine, te fondacije [False Memory Syndrome Foundation] usmjeriti njihova finansijska sredstva na najvažnije istraživanje od svih: problematiku fenomena otmica od strane vanzemaljaca. Većina eksperata za mentalno zdravlje nalazi se još uvijek u srednjem vijeku kad se radi o validaciji tih otmica. To se još uvijek dijagnostikuje kao mentalni poremećaj.

Da bih vam predstavila taj njihov arhaični pristup, navešću jedan slučaj gdje su tri atraktivne medicinske sestre koje su zajedno radile u jednoj psihijatrijskoj bolnici, odlučile da provedu odmor skupa u Novom Meksiku. Uživajući u spektakularnim planinskim pejzažima, odlučile su da posjete i jednu ljekovitu banju. Skrenule su sa glavnog puta pokušavajući da stignu do nje nekom kraticom. Nakon što su se vozile nekoliko sati, uplašene da će se izgubiti, zaustavili su se ispred jedne male radnje koja se nalazila usred divljine.

Tu se u stvari radilo o ulazu u jednu podzemnu bazu koji je bio kamufliran kao izlog jedne stare prodavnice. Uz pomoć hipnoze smo došli do tri opisa te podzemne reptilijanske baze koja su se međusobom slagala. Kad su te žene napustile tu radnju, bile su dezorjentisane, nesposobne da normalno govore i jedva su bile u stanju da stignu do cilja svog putovanja. Jedna od njih, koja je sjedila na zadnjem sjedištu, stalno se previjala usljed žestokog bola u donjem dijelu leđa. Tako su zamolile mene da im pomognem kako bi utvrdile šta im se desilo. Nakon jedne opsežne regresivne hipnoze, sve tri su se složile u vezi toga da su bile otete i podvrgnute određenim oblicima mentalnog i fizičkog zlostavljanja.

Bila sam radoznala i pitala sam ih da li će tražiti pomoć od strane svojih pretpostavljenih u vezi post-traumatskog stresa kojeg su doživjele. One su uglas rekle - ”Neeee! Oni nam to ne bi povjerovali i proglasili bi nas halucinatornim. Još bi nas spriječili da radimo kao medicinske sestre i savjetnici na odjelu za mentalno zdravlje, za što smo se i specijalizirale.”

Ti eksperti za mentalno zdravlje koje pominjete nisu u stanju kritički da razmišljaju. Oni su naučeni da razmišljaju unutar zadanih parametara u okviru područja kojeg su izabrali; oni su naučeni KAKO da razmišljaju i ŠTA da misle. To je sve uspostavljeno unutar granica jednog propisanog okvira.

Logično je za pretpostaviti da djeca koja su izložena nasilju ne bi bila u stanju da žive sa sjećanjima na ta užasna iskustva. Očigledno je i to da oni [psihijatrijska zajednica] nisu poduzeli nikakvo istraživanje abdukcija. Do izlječenja dolazi kod onih koji su oslobodili istinu – a ne neku lažnu memoriju. Kad se neka žrtva izlječi od destruktivnih ovisnosti i stalno prisutnih strahova i fobija, koji su u vezi sa njihovim doživljajima za vrijeme abdukcija, to je istovijetno ljuštenju slojeva jedne dobro režirane obmane kako bi se mogla vidjeti istina. Hipnoterapeuti koji se time bave moraju biti specijalisti sa jednim dugogodišnjim treningom u vraćanju pamćenja kod žrtava otmica. Ukoliko se pravilno koristi, onda je hipnoza jedno čudotvorno sredstvo.

Nakon što vide istinu, 99% žrtve otmica nikad više ne požele da imaju bilo kakvog posla sa tzv. “kosmičkom braćom.” Nekim od žrtava otmica se njihov ego i “marinira”, nakon čega oni dobijaju osjećaj posebnosti, te očekuju i da će njihovi napori uloženi u saradnju s vanzemaljcima biti jednog dana priznati od strane šire društvene zajednice.


Stvari su se zakomplikovale kad je Karla Turner počela da tvrdi kako su neki doživljaji u vezi sa vanzemaljcima, u stvari, “scenariji virtulene realnosti” implantirani od strane vanzemaljaca – kao neka lažna memorija, na neki način. Šta vi mislite kakav bi bio cilj toga?

Miješanje i spajanje ljudi (u smislu kako to vanzemaljcima odgovara, prim prev.), kidanje sretnih i stabilnih međuljudskih veza i odnosa, to je jedan odvratan izvor zabave za vanzemaljace. Kontrola uma ljudi od strane vanzemaljaca kao i njihova sposobnost da manipulišu vrijeme, prevazilazi sposobnosti razumijevanja naših najvećih umova.

Nakon što je pet godina istraživala iskustva u vezi s otmicama članova svoje vlastite familije, Karla me je nagovarala da pišem i držim predavanja na tu temu. U to vrijeme imala sam previše posla i predložila sam joj da ona prezentira rezultate mojih istraživanja u obliku knjiga i predavanja. Ona je tada napustila svoj posao profesora na North Texas University i počela je jednu avanturu koja je na kraju rezultirala njenom propašću. Kad je javno objelodanila mračnu stranu otmica od strane vanzemaljaca, njeni dani su bili odbrojani.

Kad je sama to istraživala, primjetila je da scene virtualne realnosti koje se projiciraju u svijest prijatelja, članova porodice, pa čak i njenu vlastitu, mogu biti veoma efikasne u podrivanju stabilnosti međuljudskih veza. Ti vanzemaljci znaju naše najveće slabosti i napašće nas kako bi se osvetili. Upravo uz pomoć jedne takve virtuelne scene ona je bila informisana da je stavljena na “spisak za likvidaciju”. Tada je započela i stvarna procedura za terminaciju njenog života; to ubistvo je počelo zajedno s jednim psihološkim ratom.


Postoje li neki materijalni dokazi koji ukazuju na vanzemaljsku prirodu fenomena abdukcija?

Da, postoje i materijalni predmeti, ali apsolutno nema finansijskih sredstava za sprovođenje naprednih naučnih analiza.

Međutim, za većinu kontakta se čini da su inter-dimenzionalni po samoj svojoj prirodi. Neki tvrde da su bili probuđeni i pozvani da se u svjesnom stanju ukrcaju u jednu lebdeću letjelicu koja se u početnoj fazi čini malom, a onda se izdužuje u veličinu neke bolnice, sa dugim hodnicima i ordinacijama za preglede. Kao što se navodi kod tzv. vantjelesnih iskustava ili iskustava bliske smrti, svijest individue se razdvaja od njenog fizičkog tijela i pri tome zadržava svjesnost. Na veoma sličan način, čini se da vanzemaljci posjeduju tehnologiju za odvajanje osobe od njenog tijela i njeno projiciranje u njihova prebivališta ili objekte. Tijelo žrtve kao da se pri svemu tome ponovo sastavi u vanzemaljskoj bazi. Da li se oni prebacuju u neki svemirski brod koji se ‘zumira’ u kosmos? Da li je sve to samo jedna iluzija? Ja to mogu samo nagađati isto kao i vi.

Drugi događaji se opet odigravaju tamo gdje osoba živi. Scenariji virtuelne realnosti mogu kontrolisati um žrtve tako da ona povjeruje u sve što joj se projicira. Postoje izvještaji o podzemnim nastambama u kojima se mogao jasno osjetiti miris pljesni ili o bazama smještenim unutar planina ili pod vodom. Te letjelice su inter-dimenzionalne, mada mogu imati fizički izgled.


Da li je moguće izbjeći ponavljanje traume vanzemaljskih otmica?


Sve zavisi od vrste kontakta kojeg doživljavate. Ukoliko je on traumatičan, onda ćete doživjeti traumu. Vidite, ako vam uopšte nije poznato to da su oni prisutni, kako onda možete izbjeći traumu? Iskreno rečeno, oni se hrane vašim reakcijama. Trauma je za njih jedna poslastica; i to je istina.

Nećete od njih nikada doživjeti da vam zakucaju na vrata i veselo vas pozdrave sa: “Bonžur, madam! Eto, mi došli da uzmemo malo sperme, i par embriona! Za večeras smo takođe planirali vaginalnu i rektalnu sondažu, ali nemojte da vas to mnogu uzbuđuje jer se nećete ničega svjesno sjećati. Ukoliko budete imali nekakvih posljedica, to ćete lako riješiti uz pomoć lijekova protiv visokog pritiska, tableta protiv bolova ili za spavanje, anti-depresiva, sedativa, alkohola ili neke droge. Laku noć!”

Ljudi su komadi sediranog mesa na njihovim stolovima za operacije i preglede; imovina ovih vanzemaljaca s kojom oni mogu raditi šta hoće i kad hoće, sve dok smo pod njihovom kontrolom. To se može događati i događa se u vašoj vlastitoj kući. Ukoliko oni hoće da promijene nečije seksualne preference, oni to mogu. Vaš muž Dragan, s kojim ste sinoć legli u krevet, ujutro se može probuditi kao Dragana. Ili, ako ih interesuje da vide kako će on seksualno opštiti sa vašim prvim ili trećim susjedom ili susjetkom, oni će ih sastaviti zajedno na jednom inter-dimenzionalnom nivou. U međuvremeno, vi se možete bespomoćno zaljubiti u jednog mladog momka koji radi kao čistač u lokalnoj piljari.

Zar nije vrijeme da se zapitamo, “Ko ili šta komanduje nama”? Zašto je u ‘kosmičkim’ pojmovima njima dozvoljeno da kontrolišu ljude? Mi se moramo probuditi i zahtijevati odgovore na ta pitanja. Ko to upravlja ovom planetom?


Karla Turner je smatrala da je proces vanzemaljskih otmica posebno opasan za ljudska bića, a u nekoliko slučajeva je dokazala da je on bio i smrtonosan. Međutim, neki istraživači kao što su Whitley Strieber ili Richard Boyland, tvrde drugačije. Šta vi mislite o tome ?


Ja nadublje poštujem istraživače, učenjake i one žrtve otmica koji žive sretno i bezbjedno za vrijeme njihovih odvažnih pokušaja da razumiju ovaj enigmatični fenomen NLO-a. Međutim, ljudi moraju razumjeti da oni istraživači koji pozitivno promovišu vanzemaljce odlično prosperiraju. Oni stalno bivaju nagrađivani za svoj trud. Na primjer, Richard Boyland i Whitley Strieber su oboje živi i zdravi, dok Dr. Karla Turner, koju mnogi porede sa modernom ‘Joan D’Arc, leži mirno u svom grobu.

Oni od nas koji objelodanjuju mračnu stranu vanzemaljskih otmica svakodnevno rizikuju svoj život. Mnogi su umrli tokom tog procesa ili su morali da se muče sa finansijskim ili bračnim problemima kao i stalnim zdravstvenim problemima. Mnogi su gubili i voljene članove svoje porodice, a lično sam radila sa nekoliko žrtava otmica koje su nedavno umrle od nekih egzotičnih vrsta tumora na mozgu.

Dean Warwick, je jedan od istraživača koji je odlučio da objelodani sve što je znao u vezi sa velikim brojem nestale djece i podzemnim bazama; međutim, umro je na bini, prije nego što je uspjeo da dohvati mikrofon. To je upozorenje: ukoliko pređete granicu, nećete više nikad biti onaj isti kao prije.

Mnogi odvažni ljudi su doživjeli da im vanzemaljci direktno prijete ali nisu posustajali u svojoj potrazi za istinom. Vanzemaljci su prijetili mnogima da ne istražuju detalje u vezi njihovih otmica ili će u suprotnom usmrtiti ljude koji su ovima bliski, kao odmazdu za neposlušnost. Dosadašnje istraživanje je pokazalo da su informacije koje dobijamo od vanzemaljaca prilično nepouzdane, međutim, prijetnje u vezi s nečijom likvidacijom su često ispunjavali.


Postoje neke glasine da su vanzemljci imali direktan uticaj u slučaju smrti Karle Turner. Šta vi mislite o tome?  
//O ubistvima Dr. Karle Turner i Barbare Bartholic - http://www.jeffpolachek.com/about-dr-karla-turner

Karla me je nazvala odmah nakon što je morala hitno da posjeti onkologa. To jutro se probudila sa jednim spektakularnim simbolom koji je bio utisnut na njenu jetru. Taj simbol je bio nešto veći od novčića od 50 centi i bio je reljefno izrađen na jedan pretjerano pedantan način. Uglovi su mu takođe bili perfektni; to je bio jedan perfektno izrađen simbol.
Kada ju je pregledao doktor, specijalista, onkolog, rekao joj je: “Mora da su te vanzemaljci posjetili, jer ne postoji ljudski doktor ili medicinska ustanova koja je u stanju da uradi ovako nešto. Ne postoji medicinska tehnologija uz pomoć koje se može napraviti ovakav otisak na ljudskom tijelu.” Krv je bila perfektno izvučena iz cijelog tog područja. Doktor je rekao da ništa ne može da izvuče krv na takav način i da napravi tako perfektne uglove. Njemu nije bilo poznato ništa o njenom istraživanju vanzemaljaca. Takve stvari se normalno nikad ne pričaju doktorima, tako da on to nije mogao znati.


Jacques Vallee je uvijek upozoravao na oprez kod evaluacije ‘psi-transmisija’ (misli se na poruke koje neki vidovnjaci dobijaju s ‘druge strane’, prim. prev.) Ja takođe praktikujem isti pristup tome, tako da ne obraćam veliku pažnju na to. Međutim, nešto neobično se dogodilo samo par mjeseci nakon Karline smrti. Te noći sam se na jedan momenat probudila uz jedan tužan osjećaj da nikada više neću čuti Karlin entuzijastički glas. Kad sam se probudila ujutro u 7 sati, 19. marta 1996. godine, potresla me je jedna glasna eksplozija. Eksplodirao je jedan električni transformator koji se nalazio u blizini, tako da je došlo i do nestanka struje. Električni satovi su prestali da rade a isto tako i sat koji je radio na baterije.

Kasnije te večeri, pozvala me je telefonom Joanne Miller, koja je inače vidovnjak i često pomaže policiji u Atlanti. Upravo tog dana, 19.-og marta, ona je otišla u kupivinu i kad je izašla iz prodavnice i sjela u auto, dobila je jedan intezivan osjećaj prisustva Karle Turner, koja joj je sugerisala da “odmah nazove Barbaru Bartholic”. Ovdje slijedi ta poruka, onakva kakvu sam je primila od te žene vidovnjaka. Sama činjenica što su se svi satovi u kući zaustavili tog jutra, natjerala me je da pažljivo saslušam tu poruku. Ja ću je ovdje navesti, pa vi sami odredite šta ćete vjerovati:
Poruka :
Od Joann-e
Ona je ubijena.
(Karlina poruka) Onaj slučaj sa kvarom satova je bio signal za tebe da sam prisutna. Moram predočiti činjenice. Moraš nastaviti s radom. Nemoj prekidati rad zbog straha. Strah je njihova snaga. Nisam prestala s borbom. Pomagaću s druge strane. Ovdje postoje dobre snage. Ukoliko ne govorite javno o svemu ovome, onda ste svi vi njihovi saradnici. Smrt nije kraj. Ja ću vas nadzirati. Vi ste svjedoci zločina. Volim vas.

Terence Mc Kenna, koji je umro u 2000.g., iznjeo je jednu teoriju da psihodelične droge koje sadrže DMT, kao što je ayahuasca omogućavaju komunikaciju sa vanzemaljcima koji evoluiraju na drugim nivoima svijesti. James Bartley ide čak dalje tvrdeći da je konzumiranje određenih amfetamina (preciznije, Crystal Methedrina), opasno jer stavlja čovjeka pod direktan uticaj negativnih vanzemaljaca. Da li su vaša istraživanja takođe potvrdila tako nešto?


Kasnih 80.-tih jedna epidemija ovisnosti od metamphetamina pogodila je omladinu i učinila je podložnom otmicama od strane vanzemaljaca. Te individue su živjele većinom u ruralnim zajednicama. Ta sveopšte prisutna ‘sporedna dejstva’ natjerala su me da posumnjam kako su vanzemaljci ti koji stoje iza tog programa drogiranja omladine.
Trenutno, metamphetamin je nakorištenija droga u SAD. Neki je nazivaju “drogom-nasilja”. Kad jednom počnete to koristiti, skoro je nemoguće prestati. Ta droga rastura porodice. Ona daje čovjeku ekstremno velike vidovnjačke sposobnosti. Vidjela sam neke korisnike koji su bili u stanju da čitaju misli drugih ljudi. Nadalje, ta droga otvara ovisnika za pristup vanzemaljaca, tako da ga oni onda zaposjednu i manipulišu njime.

Neki korisnici su priznali da su dobili jedno opsesivno interesovanje za dječju pornografiju, gledajući je non-stop, danima. Što je najvažnije, mnoga djeca koja su rođena od strane ovisnika, imaju drugačiji rad mozga i mnogo njih nemaju sposobnost za empatiju (psihopatske/narcisističke osobine, prim prev.). Da, korisnici droga ulaze u neku vrstu interakcije sa vanzemaljskim, ne-ljudskim životnim oblicima.


Za vrijeme 90-tih, neke žrtve otmica kao što su npr. Katharina Wilson, Katie Davis or Melinda Leslie, navodili su neke činjenice o tajnoj uključenosti nekih frakcija vojske u vanzemaljske otmice. U to vrijeme, ova vrsta izvještaja je bila veoma neobična i kao takva zapostavljana od strane mnogih istraživača NLO fenomena. Da li ste zabilježili ikakav porast te vrste aktivnosti?

Ne, nisam primjetila nikakav porast. Većina tih slučajeva živi u neposrednoj blizini nekih vojnih baza. Žrtve koje su uključene u tu vrstu otmica obično služe za eksperimente, rasplod, smrt, bolesti i što je najčešće, na njima se izvode eksperimenti kontrole uma. To je još jedna od onih tema koje mogu da budu opasne po život, ukoliko otvoreno pričate o tome.


Dobro, sta možemo zaključiti iz svega toga? Da su tajna vojna obavještajna zajednica i vlada uključeni u otimanje, mentalno programiranje i uznemiravanje žrtava vanzemaljskih otmica? Ili su te vrste događaja samo jedna “paravan memorija” koja je instalirana od strane vanzemaljaca kako bi se sakrilo ono što oni stvarno rade kod tih abdukcija?

Marianne Friedman, za koju sam osjećala da će ići istim stopama kao i Karla Turner, umrla ja kratko nakon što je bila oteta i podvrgnuta saslušanju za vrijeme sna, u nečemu što je ličilo na jednu zajedničku bazu vojske i vanzemaljaca. Ona je bila i mučena, tako da je nakon toga morala potražiti medicinsku pomoć. Imala je i operaciju vrata kako bi se sanirale ozljede nastale usljed nehumanog tretmana kojem je bila izložena. Ona je bila pravi ratnik i otkrila je mnogo informacija o funkcionisanju ljudskog uma kao i mehanizmu rada ‘implanata’. Takođe je imala jaku intuiciju a odlično je poznavala i medicinske procedure vanzemaljaca. Međutim, ona nije mogla jasno odrediti da li su vanzemaljci koristili iluziju i kontrolu uma da bi je ubijedili da povjeruje kako je vojska takođe u to uključena, ali je priznala da je vidjela reptilska vanzemaljska bića kako nose američke vojne uniforme s grbovima, što ju je prilično zbunjivalo.

Međutim, mi to sada ne možemo znati. Ubrzo nakon njenog mučenja od strane vanzemaljaca kako bi skršili njenu volju i otpor, prvo je iznenada umro od raka njen pas, a onda i ona, usljed izliva krvi u mozgu, u 47-oj godini života.

Prema vašem mišljenju, kakav je bio doprinos Karle Turner u istraživanju vanzemaljskih otmica?

Dr. Karla Turner je znala kakve su joj šanse a ipak je počela da razotkriva istinu, potpuno svjesna da bi je to moglo koštati života. Ona je bila nevjerovatno istrajna i odlučna u tome da održi svoj kurs, čak i nakon što joj je bila uspostavljena dijagnoza raka dojke. Ona je pisala knjige i održavala predavanja što je izmijenilo životne tokove kod mnogih ljudi. Njena predavanja, koja možete naći i na internetu, inspirišu ljude i inspirišu hrabrost kod ljudi. Ona je objelodanila mnoge informacije i ohrabrila je mnoge ljude. Čak i nakon njene smrti, legenda Karle Turner inspiriše mnoge mlade ljude u njihovoj bitci za razotkrivanje ove velike obmane.

IZVOR http://www.galaksija.com/metafizika/b_bartholic.htm

  -------------------
O ubistvima Dr. Karle Turner i Barbare Bartholic - http://www.jeffpolachek.com/about-dr-karla-turner