Intervju sa žrtvom vojno-vanzemaljskih (MILAB) otmica - Eve Lorgen

http://evelorgen.com/wp/articles/military-abduction-milabs-and-reptilians/interview-with-a-female-milab-and-project-avalon-member/

[MILAB otmice su združene vojne (MILitary) i vanzemaljske (alien) otmice (ABduction). U srži MILAB otmica je najčešće udružen vojno-vanzemaljski program stvaranja super-vojnika/operativaca]

Ovo je intervju sa ženskom žrtvom združenih vojno-vanzemaljskih otmica koju sam nedavno upoznala.
Ona također tvrdi da postoji veza vanzemaljaca i vojske u projektu stvaranja operativaca s nadnaravnim sposobnostima kao što su gledanje na daljinu (remote viewing), putovanje kroz vrijeme, Bi-lokacija i vidovitost.

1. Kad si otkrila da si bila "MILAB" oteta?

Uvijek sam imala uspomene na vojne i ET otmice, još od rane dobi. Imam sjećanja na osnovnu školu u New Yorku, gdje sam odrasla prvih 8 godina. Ne samo da su klinci poput mene bili izvučeni iz nastave i testirani na psihičke sposobnosti, nego i ostala djeca zbog svoje kreativnosti, inteligencije i slušnih sposobnosti. Bijeli kombi je parkirao ispred škole, neoznačen, sa opremom za testiranje sluha, ostali testovi u školi su se odvijali uz prešutni pristanak direktora koji je kasnije dobio otkaz zbog optužbi za zlostavljanje djece.Vojna baza koja je sudjelovala u tome u ranim 1970ima je bila udaljena oko dva kilometra. Pristup djeci za njih uopće nije bio upitan.

 Je li to također uključuje vanzemaljske otmice?

Da, moje prvo sjećanje na otmicu, u dobi od 4 godine je uključivalo vojsku, preciznije mornaricu, kao i vanzemaljce. Neki muškarci su me odveli iz mog kreveta na malu podmornicu. Ti ljudi su tada eksperimentirali na meni korištenjem medikamenata i fizičkim mučenjem da induciraju moj izlazak iz tijela. Kad je to postignuto, došla sam u neposredan kontakt s bogomoljkm/Greyom, koje je nadgledalo projekt s velikim zanimanjem. Dobila sam naredbu od tog bića da se vratim u tijelo, jer je eksperiment bio uspješan. U kasnijim godinama sjećam se vrlo jasno incidenata koji su uključivali vojsku i vanzemaljce koji su zajedno fizički suradjivali.

2. Što si otkrila o povijesti svoje obitelj u odnosu na to zašto su izabrani za ovaj projekt?

Moja obitelj ima jaku vojnu pozadinu, točnije mornaricu. Žene u mojoj obitelji su psihički osjetljive, vidovite. Povrh toga, obje strane obitelji su bile masonske.

3. Da li znaš za bilo koje službeno ime projekta za to u što si bila uključena?

Jedino ime projekta kojeg se sjećam je "Bluebird".

4. Dali si bila zlostavljana u djetinjstvu od strane tvoje obitelji i da li misliš da je to povezano sa tim da si bila u tom "projektu"?

Da. Ne samo da su djeca zlostavljana od strane svojih otmičara, čini se i da te obitelji imaju povijest zlostavljanja. Čini se da u odredjenim obiteljima postoji veza prema seksualnom zlostavljanju i transferu energije u entitete. Seksualna stimulacija se također koristi kako bi se potaknuo izlazak iz tijela. Osjećaj bespomoćnosti i straha stvaraju adrenalin koji ubrzava psihičku budnost i izaziva stanje izmijenjene svijesti, koje su od temeljne važnosti za naučiti gledanje na daljinu, putovati kroz vrijeme i izlaz iz tijela po volji.

5. Što je sa okultnim ili ritualnim elementa, da li su prisutni u bilo kojem od tvojih iskustava?

Imam uspomena na nekoliko masnonskih iskustava, koja su okultna i ritualna. Moja iskustva su uvijek bili znanstvena i vojna, sterilna i hladna. Imala sam i nekoliko napada ritualnom magijom, doživjela sam okultne svari.

6. Koje vrste bića su bili uključeni u tvojim otmicama?

Bića poput ljudi, neki od sa dugom tamnom kosom i drugi sa nekakvom krpom po glavi, jedno biće kao div, vidjela sam reptila, Greyse, bogomoljke. Neki tvrde da "pomažu", drugi samo rade zajendo sa ljudskim vojnicima. Bila sam mlada kad sam vidjela reptila, šokirana i zbunjena nakon što je internet postao dostupan svakom domaćinstvu. Tu sam našla i druge koji su opisali slična bića.

7. Da li ti je ikada bilo rečeno od tih bića ili ljudi, da si genetski modificirana ili si nekakav "hibrid".

Ne. Iako su pojam "posebna" često koristili.

8. Imaš li bilo kakve neobične medicinske ili fizičke atribute koje smatraš "vanzemaljske ili hibridne?"

Ja sam vrlo blijeda -Nordik izgleda. Visoka i vitka.

9. Koje sposobnosti imaš, a da nisu "prosječne"?

Ja sam vizualni umjetnik. Moj IQ je iznad prosjeka. Imam urođeno razumijevanje kvantne fizike. Ja gledam na daljinu i vidovita sam,  psihički osjetljiva.

10. Kako si bila instruirana da koristiš te "sposobnosti" u MILAB eksperimentiranjima?

Kroz fizičko mučenje, medikamente, psihološke trikove, traume i ostalo. Na primjer, osobu stave u sred minskog polja, a zatim joj kažu da se vrati natrag koristeći samo svoje parapsihološke sposobnosti da otkrije gdje da ne savi nogu.  Drugi scenarij je trening skupine u kojoj su ljudi zaključani u skladište i oni moraju suradjivati kao tim da pobjegnu, tako utvrdjuju tko dobro radi zajedno, tko ima liderske kvalitete, što osoba može poduzeti fizički. Koriste laži. Dali bi mi sliku i tražili da pronadjem osobu na slici. Ja bih gledala na daljinu i astralno ih dovela do cilja. Međutim, ono za što su oni tražili te ljude su mogla biti i ubojstva. To mi nisu rekli, ali ja sam to otkrila poslije. Za dijete, njihova nevinost se koristi kao način da ga se prisili. Vojnik zna kroz profiliranje djece koje će povući okidač i ubiti, a koje ne. Ja na primjer ne bih. Kao što ne bih nikoga namjerno povrijedila. U tom slučaju se iskorištava osjećaj odanosti i potreba da se pomogne drugima kao alat da od mene dobiju ono što hoće. Želja da se bude voljen i pohvaljen je takodjer jaka sila koju iskorištavaju.

11. Jesi li svjesna svih fragmentiranih ličnosti koje su nastale tokom tih treninga? Da li se sjećaš kako su te ličnosti "stvorile"?

I da i ne. Bio sam svezana za stolicu i mučena dok se moj um nije "raspuknuo".  Sjećam se da sam u mislima stvorila hodnike i ormare sa vratima koja su vodila ka emocijama. Svaka vrata su imala oznaku ili broj. U medjuvremenu sam otvorila ta vrata i ponovno reintegrirala te rascjepkane dijelove sebe. Taj proces je zahtijevao 20 godina teškog rada. "Sposobnost" i nije prava riječ, osobnost je bolji izraz. Svaka osobnost je imala jedan emocionalni aspekt i svaki emocionalni aspekt je mogao obavljati odredjene zadatke. Na primjer, ako je netko bio u minskom polju, tada ne može imati strah, nego neko mirno i čvrsto stanje bez emocija. Međutim, ako nema straha kuda on ode? U ormar. "Sposobnost" za otkrivanje mina bi mogla biti ugrožena sa bilo kojim emocionalnim stanjem. Uvijek se radilo o kontroli emocija. Smatram da je scenarij programiranja u "mandžurijskog kandidata" vrlo tužna istina za mnoge druge.

12. Jesi li ikada doživjela bilokaciju slučajno ili u okviru "treninga" MILAB ili ET operacija?

Isprva sam bila fizički otimana od vojske, većinom mornarice, a zatim, kada se moja obitelj preselila na drugo mjesto, počele su se pojavljivati druge vrste otmica. Na primjer, moja soba bi se doslovce rastopila kad sam išla spavati. Rastopila. Sve je postalo bijelo, ljudi su se "pojavili" i okružili moj krevet. Ti ljudi su bili laboratorijski tehničari/ liječnici. Moj krevet bi se pretvorio u sterilni čelični krevet, sve to dok sam bila budna. Mogla sam, u početku tog dešavanja ustati i otići do kupaonice, ali nakon povratka u krevet, preobražaj stvarnosti se nastavio dalje. To je bila drukčija otmica od vojnih koje sam doživjela ranije i od drugih ET otmica, gdje sam bila odvedena u letjelicu i imala više interakcije. To je bio potpuno drugačiji svijet od fizičkih otmica na koje sam bila navikla. Otmica, gdje ETi ulaze kroz zidove, zatvorene prozore itd., sprovedena je po mom mišljnju od strane ljudi. Nekada sam recimo iznenada bila jako umorna i morala prileći, legla bih i bila "izvučena" u neki scenarij da me se koristi za operacije gledanja na daljinu.

To znači da mi možemo biti uzeti/izvučeni iz našeg tijela od strane ETa po volji bez ikakvih problema. Joše jedan način je kada me ubace u vanzemaljsko tijelo da se obave neki poslovi van ovog svijeta. Tokom tog iskustva ljudi rade zajedno s vanzemaljcima, gdje je ljudski um potreban za dovršenje posla na ljudski način. Ja sam bila samo dijete i radila sam što mi je rečeno. Ta iskustva su se smanjila kad sam postala starija.

13. Ima li telepatije između otetih ljudi za vrijeme otmica, ili u susretima u fizičkom životu?

Mi možemo prepoznati jedni druge. To je jedan od mojih talenata, da mogu "pročitati" ljude, ali isto tako osjećam pritisak i poznatost kad hodam ulicom i osjetim nekoga tko je isto bio korišten u ovim eksperimentima. Puno ljudi uopće ne shvaćaju da je to jedan dio njihove stvarnosti.

14. Koje su tvoje mišljenje o najnovijim objavama Simon-a Parkes-a (Kerry Cassidy intervjuu), o otmicama i MILAB pitanju?

Simon kaže da je pod vodstvom bogomoljki. On  kaže da je on "reptil", u svojoj prirodi/ duši.

15. Jesi li imala iskustva s tehnologijama koje bi osujetile tvoje ozdravljenje i budjenje? Ili iskustva "ljubavnog ugriza" da te ometaju ili agenata poslanih da miniraju tvoje buđenje, itd?

Da, ja se trenutačno liječim zbog pretjeranog izlaganja EMFu, što je njihova taktika na ciljanim pojedincima. U vezi agenata, život je pun njih. Zbog mogućnosti programiranja, svakoga se može lako iskoristiti da bude agent. Frekvencija u ljudima se može manipulirati jednako lako kao i električna frekvencija u automobilima. JA SE PITAM svakodnevno, da li su moji osjećaji i misli su moje vlastite. Možete primjetiti tu razliku i blokirati pokušaj vanjskog uticaja podizanjem svoje osobne frekvencije, ili jednostavno promijenite svoju frekvenciju. To može ostvariti čak i nešto jednostavno kao što je uzimanje vitamina C ili kupka. Budite sami svoj programer. Promjenite igru.

Oni žele zadržati žrtvu u stanju stalne tjeskobe. Prestrašeni ljudi su lakše stjerani u stada i lakše kontrolirani. Paranoja je također odličan način da se lako diskreditira žrtvu. Ja sam srela dva čovjeka na ulici koji su mi rekli da me promatraju. Ako reagirate sa strahom, oni su odradili svoj posao na najučinkovitiji način.

 Obitelj ili prijatelji se također mogu koristiti i izmanipulirati da igraju ulogu ometača,  ili se ljudi iznenada pojave u vašem životu i onda se ispostavi da su sociopate. Uvijek moram biti na oprezu. Većina ljudi i ne znaju da se mogu koristiti kao agenti za OMETANJE drugih; a ima i onih koji to znaju, koji su itekako svjesni toga i svjesno rade taj posao. Ja moram biti uvijek budna, oprezna i inteligentna u vezi toga sa kim se okružujem. Moja obitelj i ja više ne komuniciramo, a ja živim u drugoj zemlji.

Što se tiče "ljubavnog ugriza" vanzemaljaca: Bila sam u nekoliko prošlih veza koje pašu u taj kontekst. Bila sam progonjena od opasne i opsesivne osobe nekoliko godina. Ja sam sada opreznija i manje sklona da budem uhvaćena u takve emocionalne zamke. Moja osobna zrelost ima mnogo veze sa mojim sposobnosti raspoznavanja odnosa baziranih na manipulaciji "ljubavnog ugriza" od odnosa koji su zdravi. I seks je upetljan u dreniranje energije i kontrolu. Mnogo toga treba uzeti u obzir prije ulaza u neki emocionalni odnos.

16. Koji metode za ozdravljenje i oporavak su najkorisnije za tebe?

Jedna od stvari koja su mi izazvala mnogo poteškoća je korištenje stroboskopa da me se programira. Uvijek sam imala problema s rotirajućim svjetlima. Prošla sam kroz ova sjećanja iznova i iznova, sve dok nisam mogla lako govoriti o tome.

17. Što bi savjetovala osobi koja zna da je MILAB i ET žrtva i želi da se oporavi i oslobodi programa?

Budite oprezni. To će promijeniti vaš život.  Stvari će se pogoršati prije nego što postanu bolje. Oni ne žele da se vi sjećate, pa će vas programirati da budete bolesni, da emocionalno sabotirate sebe, čak i da se sabotirate putem droga ili alkohola. Budite svjesni da ćete imati puno posla i budite odlučni u svojoj namjeri da se samo-upoznate. Budite nemilosrdni sa svojim sjećanjima, držite se činjenica i stvarnosti kakve vi znate da je istina. Pazite kome govorite o tome, jer sve što kažete će biti upotrijebljeno protiv vas. Pazite da imate podršku drugih, sebi sličnih; programiranje "Vuka Samotnjaka" je vrlo jako u MILABa, pronadjite druge poput sebe, da možete podijeliti svoja iskustva. Istražujte. Uzemljite se kroz rad u vrtu ili u šetnji. Jedite dobro, spavajte dovoljno i ne mijenjajte stanje uma drogama ili alkoholom. Meditirajte, isprobajte jogu, opustite se. Plačite kada morate i ne potiskujte osjećaje. Najkorisnije je da znate da niste sami u ovome. Živio internet.

Eva Lorgen: Iscjeljivanje je proces koji zahtijeva da se povezujemo s drugima na takav način da postoji uzajamna koristi  iz tog procesa uzajamnog pomaganja  i iscjeljivanja. Sram je najveća i zastrašujuća prepreka ozdravljenju. Naše emocije su ključne, i to zahtijeva otvorena srca. Kad se možemo povezati sa drugima sa medjusobno otvorenim srcima, tada može doći do autentična promjene i dubokog iscjeljenja.

! HVATANJE DUŠA i NASILNO UGURAVANJE U TIJELA - Truman Cash

Prevod 9. poglavlja knjige Trumana Casha "Eye of Ra"

MEĐUŽIVOTI, IMPLANTI i VANTJELESNE OTMICE (abdukcije)

Od 03.12.1995. do 07.01.1996. povratila su mi se sjećanja na nekoliko incidenata koje sam proživio tijekom međuživota {in-between lives}. 

Tako sam shvatio kako sam zaglavio u zamci reinkarnacijskih ciklusa na Zemlji. Posljedično tome, otkrio sam jednu od najčuvanijih tajni o vanzemaljskoj manipulaciji.

U ciklus utjelovljenja na Zemlji sam uhvaćen prije 12 389 godina. Prije toga sam bio slobodno biće. Kad kažem "slobodno biće" onda mislim da sam bio spiritualno biće koje još nije bilo uhvaćeno u kompulzivni, nedobrovoljni reinkarnacijski ciklus. Bio sam slobodan da svojim izborom budem ili ne budem u tijelu. Mogao sam biti u tijelu na način da ne budem "zaglavljen" u njemu. Proveo sam većinu vremena jednostavno kao slobodno biće koje nije u tijelu.

Međutim, postojala su vremena kada sam privremeno bio stavljen u tijelo u implantacijskim postajama. U tim slučajevima s vremenom sam bio oslobođen iz tijela i onda bih nastavljao sa svojim sretnim načinom života kao slobodno biće.

Kao što ćete vidjeti, razlika ovdje na Zemlji je to što ovdje postoji SISTEM kojim se kreira amnezija i kojim se uhvaćena bića drže utamničena u naizgled beskonačno ponavljajućem KRUGU ponovnih utjelovljenja {reinkarnacija}.

Kada se netko uključi u obimnu 'terapiju prošlih života', otkriva mnoge različite vrste postaja za implantiranje. To su duhovne zamke dizajnirane da prevare slobodno biće i zatim ga na silu ubace u tijelo. Zajednički nazivnik svih tih iskustava je elektronika. Postoje mnoge različite vrste visoko razvijenih elektronskih metoda za te svrhe. Čini se da elektromagnetizam igra ključnu ulogu u tim procesima. Ono što je mene zaprepastilo je to da bića bez tijela mogu biti učinkovito kontrolirana putem elektronike.

Kolikogod da ovo zvučalo nevjerojatno, ipak se radi o uobičajenom fenomenu, i svatko može iznaći mnoga takva iskustva iz prošlosti. Znači, svi smo bili žrtve tih tehnika implantacije.

Npr, 03.12.1995. u sjećanje mi se vratio jedan incident koji je otpočeo samnom kao slobodnim bićem u prostoru. Zainteresirao me jedan vrlo veliki diskoliki brod (vozilo/svemirska letilica), pa sam ušao u njega. Čim sam ušao ščepalo me nekakvo polje električne sile, doguralo do nekog mjesta u brodu, a onda sam bio "usisan" u tijelo pomoću nekakve elektronske vučne zrake.

Tada sam bio usidren u tijelo putem serije pulseva elektronskih valova koje sam osjećao kao intenzivne elektro šokove. To me je nadvladalo i zabilo u glavu tog tijela. Dva visoka bića sa tankim rukama, nogama i vratovima te povećanim glavama su mi prišla kod uređaja za implantiranje. Jedno je od bića (telepatski) reklo: "Sada si jedan od nas." Ta dva bića su mene i moje novo tijelo otpratila do kontrolnog tornja u centru tog broda. Brod je iznutra bio otvoren i bez razdjeljnih zidova, a bio je veličine nogometnog stadiona.

Ta dva bića su me zatim naučila kako rukovati instrumentima u kontrolnoj sobi. Ti su instrumenti/uređaji služili da se pomoću njih druga bića zarobljavaju u tijela. I tako sam odmah nakon što sam implantiran postao onaj koji implantira.

U drugom sam incidentu bio putovao univerzumom sa prijateljem, također slobodnim bićem. Bilo je zaista zabavno, poput biti cijelo vrijeme na odmoru i razgledavati mnoge nove i interesantne stvari. A zgodna je stvar biti kozmički turist – ne treba ti novac, hrana, smještaj, itd, i ne trebaš se vratiti doma.

Došli smo do postaje za implantiranje na planeti koja je privukla moj interes. Bio je tamo neki goli čovjek i nekoliko golih žena koje su ga stimulirale. Moj dobar prijatelj, osjećajući prijeteću opasnost, upozorio me da se ne približavam. Na nesreću, ja sam zanemario njegovo upozorenje i ušao u tijelo muškarca kako bih iskusio seksualni čin. Tada je netko pokrenuo nekakvu elektroniku i usidrio me u tijelo muškarca. Kako sam kasnije otkrio kroz istraživanja svojih prošlih života, sex je već dugo u upotrebi kao mamac slobodnim bićima da uđu u tijelo.

U nešto nedavnijem incidentu, kao slobodno biće u području Zemlje, radio sam za jednu ET grupu – mislim da su se zvali Teolozijani ili Telozijani {Theolosians, Thelosians}. Radio sam izvan jednog velikog diskolikog broda iznad Zemlje. Moj je posao bio da idem vani i dopremam bića koja će biti ubacivana (implantirana) u tijela.

U tom sam incidentu naišao na diskoliki brod Sivih {Grays} koji su baš bili oteli jedno ljudsko biće sa Zemlje. Čovjek je ležao na ispitnom stolu, a visoki Sivi su stajali sa obje strane stola radeći na otetom. Ušao sam u brod i promatrao njihove aktivnosti.

Na moje iznenađenje, iznašao sam da su njihova oprema i abdukcijske procedure bile iste kao što su i danas. Obzirom da se ovaj incident zbio prije oko 15 290 godina, to mi kazuje da oni imaju sposobnost putovanja kroz vrijeme. Jer ja ne vjerujem da bi njihove metode, tehnologije i aktivnosti ostale nepromijenjene kroz razdoblje od preko 15 000 godina.

Kako su Sivi bili zaokupljeni sa otetim, ja sam došao iza glave jednog visokog Sivog koji je stajao tik do stola (sa lijeve strane otetog). Ušao sam u glavu Sivog, zatim se priključio na to biće (Sivog) i izvukao ga kroz glavu. Uzeo sam ga i odnio na Telozijski brod gdje je tijelo čekalo spremno na implantaciju. To je humanoidno tijelo bilo vezano za jednu stolicu. Smjestio sam biće u to tijelo kroz glavu i zatim se odmaknuo od stolice. Mogao sam držati to biće u tijelu iako sam bio deset metara udaljen. Netko je uključio elektroniku na stolici i usidrio biće u tijelo.

Kako sam se prisjetio tog incidenta, osjetio sam grizodušje zato što sam zatočio tog Sivog u to drugo tijelo protiv njegove volje. Koliko god da prezirem Sive, to nije ono što želim.

Taj je incident također pokazao da sam u toj točki svog postojanja imao veće sposobnosti bez tijela nego sa tijelom. Kada sam izvukao to biće iz tijela Sivog, to je pokazalo da sam imao više moći od njega. Kada sam ga držao prikovanog dok je bivao elektroniziran u svoje novo tijelo, to je bilo kao da sam imao vrlo dugu nevidljivu ruku. Naravno, ja sam od tada izgubio te sposobnosti. Međutim, ja vjerujem da mi imamo potencijal da povratimo naše naslijeđene sposobnosti kao moćna spiritualna bića.

Taj incident također može objasniti zašto sam ja jedan od otetih, "Izabrani". U početku sam ja predstavljao problem za Sive. Stoga su mi oni pripremili zamku putem koje su me zatočili i lišili mojih sposobnosti kako bi me spriječili da se miješam u njihove aktivnosti na Zemlji. I tako Sivi sada predstavljaju problem za mene.

06.12.1995. Sesija otkrivanja sjećanja:

Prije 12 389 godina bio sam vani u svemiru kao slobodno biće i gledao dole prema Zemlji. Nisam primjetio da mi se približava crna kuglasta postaja za implantiranje, jer sam bio fokusiran na planetu. Nevidljiva elektronska vučna zraka me ščepala i odvukla u šuplju strukturu unutar postaje za implantaciju. Preplavila me iznimna snaga te vučne zrake i učinila da se osjećam užasno. Unatoč mojim sposobnostima kao slobodnog bića, nisam se mogao osloboditi. Bio sam uvučen u ulaz, a to je bio jedan tunel u centru udubljene površine. Zatim sam ubrzavao niz taj dugi zakrivljeni tunel prema SVJETLOSTI na kraju tunela. (Moj naziv za ovu vrstu postaje za implantiranje je "usisavač duše")

Nakon što me totalno nadvladala ta energetska zraka i nakon što sam bio uvučen kroz taj tunel, počeo sam se osjećati vrlo letargično. Zatim sam se našao u sobi za implantiranje, sabijen u žensko tijelo pomoću energetske zrake BIJELE SVJETLOSTI koja me nabijala u tijelo. Ta je energetska zraka bila toliko iritantna da mi se čini da sam vrištao. Počeo sam se boriti / opirati koristeći tijelo. To je način na koji oni znaju da je implantiranje završeno – jer sam koristio SVOJE TIJELO za suprotstavljenje postupku.

Dva visoka insektoidna bića koja su izgledala poput bogomoljki su me zatim otpratila do drugog dijela postaje za implantiranje. Sada sam bio u vrlo velikoj sobi BIJELE SVJETLOSTI. Kretao sam se naokolo besciljno među ostalim ljudskim tijelima u toj gustoj-magli-nalik SVJETLOSTI. Kroz telepatsku hipnozu čuo sam hipnotički glas koji mi je šaputao u glavi: "Spavaj. Ne brini. Mi ćemo brinuti o tebi. Ne pamti. Nemaš prošlosti. Nećeš trebati upamtiti prošlost. Budi ovdje sada. Nema više misli o prošlosti. Zaboravi prošlost. Kreni naprijed u novi život. Započećeš novi život u SVJETLOSTI."

Nakon što sam temeljito obrađen u amnezijskoj sobi BIJELE SVJETLOSTI, prišla su mi dva insektoidna bića i rekla da sam spreman za novi život. Otpratili su me u još jedno prostrano otvoreno područje, koje je zapravo bilo hangar u kojem su se nalazili mnogi leteći tanjuri. Otpratili su me do jednog letećeg tanjura.

U ovoj sam sesiji doživio iznenađenje kada sam vidio kako izgleda unutrašnjost tog broda – bila je to preslika Ra-ovog broda, oko Ra! {eye of Ra!} Jedina je razlika bila što u ovom brodu nije bilo prijestolja.

Insektoidi su me zatim letilicom spustili do Atlantide. Kada smo sletjeli, krenuo sam niz rampu pravo u amnezijsku maglu BIJELE SVJETLOSTI izvan letilice. Očito, ET-i {vanzemaljci} mogu stvoriti ovu "maglu" u unutrašnjosti nekog prostora kao i vani.

Jedan od bogomoljastih tipova mi je rekao da se neću ničega sjećati i da ću sada započeti svoj novi život. Zatim su odletjeli ostavivši me na brežuljku sa kojeg sam gledao u ocean.Počeo sam hodati terenom. Kasnije su me našli neki Atlantiđani i zaključili da ću biti dobar za žrtvovanje. Završio sam u hramu ležeći na kamneom sarkofagu. Velikim su nožem razrezali moj prsni koš, pili moju krv i jeli moje srce. Bila je to ista inicijacija Bratstva Zmije koju sam doživio u Egiptu 9 000 godina kasnije!

Zatim sam napustio svoje tijelo i vratio se u istu postaju za implantiranje. Zatim sam odskočio natrag u Atlantidu i ušao u maternicu majke koja je upravo rađala djevojčicu. Ovog puta me nisu implantirali u tijelu u postaji za implantiranje. Umjesto toga su me jednostavno programirali da se vratim u Atlantidu i uđem u tijelo bebe tijekom poroda.

Ostatak sam života proveo u toj kući. Kuća u kojoj sam bio rođen je imala predivan pogled iznad litica nad oceanom. Odrastao sam u toj kući i nastavio živjeti u njoj i nakon smrti roditelja. U toj sam kući i umro i nakon toga se opet vratio u istu postaju za implantiranje.

05.12.1995. sam otkrio još jedan incident iz međuživota koji predstavlja malo drugačiji oblik implantacijske tehnike. Ovdje sam priložio cijeli transkript te sesije. Moja me supruga provela četiri puta kroz taj incident. Primijetit ćete kako svaki puta kad ponovo prolazim kroz incident izranjaju novi detalji. Istraživači koji su upoznati sa hipnotičkim tehnikama mogu primijetiti neke razlike između tehnika koje mi koristimo i standardnih hipnotičkih procedura.

05.12.1995. Sesija otkrivanja sjećanja:

"Prisjeti se zadnje sesije."
"To je bilo kada sam stavljen u tijelo." (radi se o sesiji 03.12.1995.)
"Skeniraj posljednji incident."
"Bio sam uvježbavan da zatočujem bića u tijela, ali se ne sjećam nijednog specifičnog incidenta stavljanja bića u tijela. Zapanjujuće je kako mogu komprimirati bića u vrlo malu glavu."
"Je li to sve iz tog incidenta?"
"Da."
"Vrati se ranijem sličnom incidentu."
"Ima nešto tamo – neka osjetljivost/gađenje u trbuhu i trzanje u desnoj nozi. To uključuje jednog vanzemaljca, sličnog bogomoljki. Imam utisak glasa, vjerojatno neko programiranje. Nešto je bljesnulo u mojoj glavi. Upravo prolazim utiscima. Vidio sam magličastu SVJETLOST. Čujem glas koji govori 'Idi u SVJETLOST,' i ja idem u SVJETLOST. Kao da sam u velikoj sobi. Iz nekog razloga sam se vratio u školske dane, u dvoranu za vježbanje, neznam zašto."

(U retrospektivi, mislim da se to dogodilo zbog toga što me soba BIJELE SVJETLOSTI podsjetila na dvoranu za vježbanje/tjelesni odgoj)

"Ovo zvuči apsurdno, ali idem dalje. Imam utisak da sam stavljen u tijelo i u kapsulu i da sam u toj kapsuli poslat na planetu. Tu je i užasan osjećaj u mom tijelu kao da mi se događa nešto užasno. To bogomoljkasto biće iznad mene. Upravo prije no što sam stavljen u kapsulu. Kapsula je sletjela u vodu na plaži, tropsko područje. Mislim da sam potpuno gol."
"Počni od početka ovog incidenta i vidi možeš li prikupiti još detalja."
"Ne idem na početak, nego negdje u sredinu incidenta. Fraza 'Idi u SVJETLOST'. To je jedna postaja za implantiranje. Vidim veliku kuglu, možda poput svemirske postaje."

"Što se dalje događa?"
"Insektoid. Mislim, baš prije toga, nalazim se u području kao neka okrugla soba, i tamo je to intenzivno BIJELA, zasljepljujuća SVJETLOST koja dolazi iz zidova."
    (Soba u kojoj sam bio bila je okrugla i imala je promjer od oko 4 metra. Zidovi su iznutra zračili tim svjetlim energetskim poljem BIJELE SVJETLOSTI.)
"Tu je borba da se oduprem sili SVJETLOSTI koja se nalazi 360 stupnjeva oko mene, koja me prisiljava u ovo tijelo. Osjećam je u tijelu – ne samo u glavi – nego i torzu. Nije da me samo sabijaju u glavu.

O, čovječe, ne idi u SVJETLOST. Ta se kugla otvara na jednom kraju tvoreći vesica pisces. Zanimljivo je kako se to vezuje. [Otvor je poput vertikalnog proreza oka mačke]. Izlazim kroz taj otvor. U tijelu sam i gol. Nalazim se u velikom prostoru sa visokim stropom. Osjećam kao da sam teleportiran u drugu sobu iznad ove. To je soba gdje vas polegnu na stol. To je kontrolna soba. To nije soba poput kutije. Čudna je. Ta bića, ne vjerujem da su Sivi. Kao neki insekti sa tankim nožicama. Komuniciraju telepatski. Ležim na stolu. Nešto mi tu rade, nešto poput visokog napona ili slično.Mislim da me tim procesom usidruju u moju glavu."

"Kakvo tijelo imaš?"
"Muško. Dlakavo sa kožom kavkaskog tipa. Nečeg kao da sam se prisjetio: Ta su bića 'drevna.' Vidio sam to na TV-u, ali ovo je nešto kao znanje o tome da su drevni. Pored mojih nogu je čahurasta kapsula. Ubačen sam u nju i ispaljen na planetu. Mislim da se radi o Zemlji."
"O kojem vremenskom razdoblju se radi?"
"Neznam. Kapsula je sletjela u more pored otoka, kod neke pješčane plaže. Nisam siguran o vremenu."

"Vrati se na početak incidenta."
"Uredu. Idem u ogromnu kuglastu svemirsku postaju. Prolazim kroz tunel SVJETLOSTI. Na kraju tunela je soba – i tijelo – sa intenzivnom SVJETLOŠĆU i silom koja pritišće, gura i prisiljava u ovo tijelo. Sada mogu osjetiti tijelo jer me energetsko polje gura u njega. Kavkaško, muško, golo." [U ovoj točki uspoređujem sadašnje tijelo i genitalije sa tijelom u koje sam bio ubačen u tom incidentu.] "Tada se taj otvor nalik mačjoj zjenici otvorio. Izlazim. Počinje imati smisla: Programira te da budeš dijete i izađeš kroz kanal rođenja. {AKA vagina}"

[Upravo sam shvatio da su dizajnirali tu razrađenu šemu zamke da bude paralelna prirodnom procesu rođenja gdje se biva izbačenim kroz tunel (rodni kanal, vaginu) prema SVJETLOSTI na kraju tunela i kroz otvor nalik mačjoj zjenici (vulvu).]

"Tu je veliko prostrano područje, ogromno, visok strop, zid ide gore." (Kugla za implantiranje je smještena u toj vrlo velikoj sobi.) "Zraka dolazi sa plafona visokog stotinu metara. Odvučen sam zrakom. Telepatski me navode: 'Ovuda, molim. Lezi na stol, molim.' Vrlo su uglađeni. Ležim na tom metalnom stolu. Ponovo energetski izboji. Koncentriraju me u glavu tijela. Izgledaju poput bogomoljki. Dugi vratovi. Kada ih pokušavam pogledati u lice, glava me zaboli. Osjećam se zaista tužno."

"Zašto se osjećaš tužno?"
"Jer me stavljaju u tijelo. Prevarili su me. Stavili su me u kapsulu i poslali na planetu. Sletjela je u ocean pored plaže. Otvara se, ja izlazim. Tropsko područje; vruće je."
"Daj mi brzi odgovor – kada je to bilo?"
"Nešto prije 5 000 godina. To mi prvo pada na um. Vruća klima. Izobilje hrane. To je tamo gdje živim. 15 000 ili 5 000 – nisam siguran. Pitam se jesam li bio slobodno biće." 
"Vrati se na početak incidenta."
"Mislim da je početak onda kada sam umro. To je borba sa mačevima. Mislim da mač prolazi pravo kroz mene, kroz trbuh. Čujem ovo ('Idi u SVJETLOST') – nalazim se izvan tijela – ne znam da li mi to netko priopćuje ili štagod, ali idem u SVJETLOST, tunel od SVJETLOSTI, vrlo brzo. Ta SVJETLOST ide u postaju za implantiranje, koja je baš ogromna. Podsjeća me na manju planetu ili mjesec. Na kraju tunela od SVJETLOSTI, u toj sobi sa blještećom BIJELOM SVJETLOŠĆU, u sredini se nalazi tijelo. SVJETLOST me gura u tijelo. Postoji neki pritisak u mojoj glavi. Kugla se otvara tvoreći hodnik kojim izlazim (kroz otvor oblika mačje zjenice). Izlazim u sredinu sobe.

Koračam i lebdim do te sobe gdje su ta 'drevna' bića, nalik bogomoljkama. Ja sam bijeli muškarac. Idem do kapsule. Otvara se. Jedna strana sobe pretvara se u kontrolni panel – nešto poput Zvjezdanih Staza. U kapsuli mi daju elektrošok. On me još više usidruje u tijelo, posebno u glavu. Bogomoljkasto stvorenje mi daje telepatsku komandu da budem u mojoj glaviRade još neke stvari da me nabiju u glavu – intenzivno mitraljiranje kao pneumatskim čekićem. Vodi te u glavu. Kada je završio sa time, kapsula se zatvara. Izvana nije glatka. Ispaljuju je prema Zemlji. Slijeće u ocean. Izlazim na plažu. Čini se da oni prikupljaju te kapsule nakon prizemljenja. Izgleda poput bitke u kojoj sam bio na bliskom istoku. Mislim da je to bilo prije pet i nešto tisuća godina.

"Smatraš li da si se prisjetio svega iz tog incidenta?"
"Bilo je to prije 5 349 godina. Ne idi u SVJETLOST. Bio sam u pravu glede toga. To ima smisla. Osoblje iz Zmijske Grupe. New Age SVJETLOST. To je dio zamke."
"Je li uredu ako sada napustimo taj incident?"
"Da."


12.09.1995., J i ja smo održali sesiju u kojoj sam otkrio nekoliko sličnih incidenata ulaska i izlaska u tijela na ovoj planeti.

Ja sam došao u ovaj sunčev sistem kao slobodno biće prije 55 539 godina. Ušao sam u brod koji se kretao prema Zemlji. Ušao sam u tijelo vođe misije, snažne i samosvjesne žene. Imala je prekrasno tijelo, građeno kao sportaš. Nisam bio programiran da uđem u njeno tijelo, ušao sam slobodnom voljom. Onda sam se sjetio još jednog događaja gdje sam slobodnom voljom prije 25 329 godina opet ušao u žensko tijelo na Zemlji.

Sljedeći incident se dogodio nakon što sam postao zaglavljen u programirane opetovane cikluse inkarnacije / ulaska u tijelo na Zemlji. Otkrio sam više značajnih podataka u vezi vanzemaljske manipulacije.

09.12.1995 Sesija otkrivanja sjećanja:

"Sjeti se sličnog incidenta."
"Imam tu bol koja je počela jučer na desnoj strani kralježnice. U tijelu sam. Koplje ili nešto se zabilo u moja leđa. To je muško tijelo. Imam bradu.  Osjećam kao da su mi ruke vezane konopom na neku skelu za mučenje. Kažnjavan sam. Tada sam izašao iz tijela i otišao do postaje za implantiranje. To je onaj isti tip postaje "IDITE U SVJETLO" gdje se ide nakon smrti (soba BIJELE SVJETLOSTI).

Nakon toga sam bio poslan dole u Babilon u tijelo jedne bebe. Ušao sam u tijelo tog čovjeka, dok je bio mučen ili sam možda sam bio 'stavljen' unutra. (Nisam se mogao sjetiti niti jednog sjećanja iz života tog čovjeka, pa sam znao da ja nisam bio živio taj život.) Tu je ta drvena naprava (skela) s konopcima koji se vežu na noge i ruke. Gledam to sa stražnje strane tog čovjeka, a zatim ulazim u tijelo. To ima neke veze sa postajom za implantiranje. Očito sam samo poslan u ovo tijelo dok je ono bilo mučeno ili kažnjavano. Koplje je probolo tijelo s leđa kod desne lopatice. Onda opet idem gore do postaje – i tako stalno – gore i dole".

"Kad je to bilo?"
"Prije 5619 godina. Zatim sam otišao do postaje, da bi se nakon toga rodio u kao muška beba u Babilonu. Imam osjećaj da nije bilo jako loše u tom životu."
"Sjeti se sličnog incidenta."
"Nešto u vezi američkog kontinenta, s druge strane planete (iz Babilona). Idem u jednog Indijanca, u ono što je sada Florida. Imam spoznaju da je to ono što sada zovu walk-ins, to je zapravo 'oni-nas-stavljaju-u-tijela'. Onda oni daju upute da se preuzme kontrola nad tim tijelom. Imam mali brod. Tu ima i aligatora. Počeo sam taj život od rođenja u kolibi izrađenoj od mahovine i blata."

"Kad je to bilo?"
"Prvi broj koji mi pada na pamet je prije 625 godina."
"Sjeti se sličnog incidenta."
"Dolazim u ovo tijelo (svoje sadašnje tijelo). Silazim, ne znam kako sam došao ovdje dole, silazim u grad Spokane, gledajući bolnicu Srca Isusova odozgo. Ulazim u tijelo unutar moje majke i bivam izguran van. Pokušavam shvatiti odakle sam došao prije toga. Umro sam 1945 i otišao do implantacijske postaje.

Čini se da se nakon smrti uvijek prijavljujem u jednu te istu. Nakon tunela SVETLOSTI ulazim u sobu gdje su tijela koja se muvaju unaokolo i ušao sam u stražnji dio glave jednog od tih ljudi koji su programirani u sobi BIJELE SVJETLOSTI. Programiran sam: ".... budi u SVJETLU. ... Uvijek se VRATI u SVJETLO. ... Sigurno utočište. ... Bez straha...
 
Ja točno mogu vidjeti zašto su ljudi privučeni toj bijeloj svjetlosti. To je kao odmor, muvanje unaokolo u bijeloj svjetlosti. Nema boli tamo. Programiran si da budeš ovca. Niste izloženi nikakvim problemima. Postoje i drugi dijelovi tog broda/postaje gdje ste silom uguravani/ ubacivani u tijela sa energetskim zrakama

Otkrio sam još jedan incident u ovoj sesiji. Otkrio sam da sam živio jedan kratki život između 1945 i 1949. Kad sam umro 1945, otišao sam do implantacijske postaje, a zatim došao odmah natrag na Zemlju. Mislim da je to bila Philadelphia, Pennsylvania. Živio sam s majkom i ocem u stanu iznad vrlo prometne ulice. U dobi od četiri godine sam izjurio na ulicu, te me je udario auto. Tada sam napustio tijelo i prijavio se na moju uobičajenu implantacijsku postaju, te sam poslan natrag u bolnicu Srca Isusova u Spokane, gdje sam ušao moje sadašnje tijelo u 1949.
07.01.1996 sam se sjetio moje smrti kao Ramzes II.

07.01.1997 Sesija vraćanja sjećanja:

"Prije 3219 godine sam umro kao Ramzes II. Ležim u krevetu, umirem. Starac sam, a sluge dolaze i odaju mi počast, meni, Sinu (od) Ra. Ne bojim se smrti, jer vjerujem da sam besmrtan. Čak i moje tijelo će se obnoviti, kad odem živjeti s Bogovima. Imam 89 godina. Moje tijelo umre i ja izlazim. Idem na implantacijsku postaju kroz cijev ili tunel. Čini se da je tunel zakrivljen. Ja sam u BIJELOJ SVJETLOSTI. Čini se kao da sam nakon toga opet stavljen u tijelo. "

"Kakvo tijelo je to?"
"Muško tijelo."
"Ljudsko?"
"Da. Prvo sam odveden opet u SOBU BIJELE SVJETLOSTI sa svim tim tijelima koja se muvaju unaokolo. To je prije 3219 godina. Oni nas programiraju sa 'MIR i ODMOR.' Ideja je stvoriti mjesto u kojem je vrlo ugodno biti. "... BOG te voli. .... TI SI VOLJEN..." je kao šapat u mojoj glavi, vrlo umirujuće. Radost i ljubav. Ja se uvijek mogu vratiti u svjetlo. Da budem u miru. Insektoidi su onda me odveli iz te sobe BIJELE SVJETLOSTI. Idem u nekakvo "oko". Hodam gore po rampi na "oku". Unutra sam. Kao da sam gol. Sjedam ... To je isti tip broda kao od Ra. Sjedim ovdje u letjelici, u "oku". Ja sam u tom svom novom tijelu. Letjelica slijeće negdje. Hodam niz rampu. Vani je sunčan topao dan. Čini se da sam u pješčanoj pustinji, opet u Egiptu. Čini se da je brod sletio kod piramide, kod Giza visoravni."

"U tom novom tijelu, imaš li osjećaj posljednjeg života? Da li ga se sjećaš?"
"Da i ne. To sve izgleda vrlo poznato. Gol sam, tako da netko dolazi i stavlja ogrtač na mene."
"Jesi li u ljudskom tijelu?"
"Da."
"Da li osoba koja donosi haljinu razgovara s tobom? "
"Postoji više od jedne osobe. To je kao da sam dočekan. Ulazim u neku vrstu visokog položaja. Kao da sam učitelj sada. Osjećam se kao da sam veliki svećenik, a ne faraon. Još uvijek služim Bogovima. Učim ljude o fizičkoj besmrtnosti. Upravo sam napustio ono staro tijelo i dobio novo. Osjećam se nelagodno, kao da sam malo drogiran."

"Vrati se na početak incidenta."
"Prije 3219 godina. Ja sam faraon Egipta. Umirem. Ne osjećam se loše u vezi umiranja. Radujem se besmrtnosti s bogovima, to je sustav vjerovanja kojeg smo učili. Umirem od starosti, ostavljam svoje tijelo i prolazim kroz tunel svjetlosti. To vas jednostavno vuče kao sila kojoj ne mogu odoljeti. To je kao usisna zraka za dušu. To vas samo usiše. To je gotovo isto kao i kad sam prvi put bio stavljen u tijelo prije 12 389 godina u Atlantisu u kojem sam bio žrtvovan. Postoji sfera oko 4 metara u promjeru (TO JE SVJETLOST NA KRAJU TUNELA). Zidovi ove sfere su sjajni sa bijelom SVJETLOSTI. U sredini te sfere je muško tijelo. Ja sam utisnut u to tijelo. To je vrlo ograničavajuće. Izlazim iz te velike sobe. Dva bića su vani. Prvo sam mislio da su BIĆA SVJETLOSTI. ALI to su bogomoljke! Oni me vode u bijelo, maglovito svjetlo. Programiraju me: "... MIR.... ODMOR" – tako umirujući šapat u mojoj glavi. Riječi: "... BOG te voli ... MIR JE U SVJETLU..."
Ja sam programiran da sam sada s BOGOM. "... UVIJEK SE VRAĆAJ SVJETLU."

Ja točno mogu vidjeti zašto ljudi misle da je odlazak u SVJETLOST nešto dobro - zato jer se OSJEĆA tako dobro. "... Ja ću započeti novi život SADA.... STARI JE PROŠAO. ... Bit ćeš SIGURAN U SVJETLU ... Uvijek možeš doći K SVJETLU."
Vi se osjećate stvarno voljeni, da ste stvarno posebni. (Kad sam rekao 'stvarno voljeni i stvarno posebni", rekao sam to u sarkastičnom tonu. Njihovo programiranje je jako slatko, ali vrlo neiskreno i lažno. Primijetio sam tu istu sirupasto slatku, obmanjivačku retoriku iz kanaliziranih Plejađana.)
Tako sam onda izvađen iz sobe bijele svjetlosti. Imam dojam da su to bila BIĆA SVJETLOSTI, ali nisu! "

"Što je to BIĆE SVJETLOSTI?"
"BIĆE koje je samo od SVJETLA. Ali oni nisu. Oni su insektoidi! Očigledno su koristili telepatsku hipnozu da stvore tu bolesnu iluziju da su oni BIĆA SVJETLOSTI. Idem u hangar gdje su 'oči' ( letjelice koje izgledaju kao "Oko od Ra"). Posjednut sam.

"Jesi li jedini?"
"Da, osim da netko upravlja letjelicom. Samo sjedim tamo neko vrijeme. Oni me vode negdje. Vani je svjetlo. Gol sam. Telepatski mi je rečeno da idem niz rampu letjelice. Pretpostavljam da sam transportiran od jedne bogomoljke.
"Kada su pozdravili ti ljudi, da li su ti išta rekli?"
"Ne. Oni me tretiraju kao svetu osobu. Pomažu mi da obučem halju i sandale i neku vrstu pokrivala za glavu, vrlo visokog."
"Ima li zgrada oko vas, grad ili tako nešto?"
"Mi smo u Giza visoravni. Vozim se u kočiji. Vraćamo se istočno prema Nilu. Navodno, sada sam dio svećenstva. Jedan od mojih sinova je faraon. Velika piramida u Gizi je veliki dio mog života i sada kao svećenika. Nastavljamo rituale u Velikoj piramidi. To je kontinuirano. Pomažem u produživanju cijele te stvari sa pijenjem krvi."
"Kako ti je ime kao svećenik?"
"Dio imena je Amen. "
"Što to znači?"
"Sveti čovjek od Boga, samo 'sveti čovjek' je glavni smisao. Zvuči čudno, ali sam gotovo kao lik Isusa. To je kao ista vrsta bića. Dođeš od Bogova, i ti si učitelj. Postoji osjećaj 'svetosti' u vezi mene. Kanalizirao sam. Bio sam programiran, a dio tog programa je primanje poruka od vanzemaljaca preko kanaliziranja da se održava religija. Mislim da je ovo ono što je i Isus bio – nešto poput visokog svećenika. Ovo je više od 1200 godina prije Isusovog. Tada su slijetali sa svojim tanjurima ispred svih
"Koliko je vremena prošlo između smrti kao Ramsesa i povratka kao svećenika?"
"Čini se kao nekoliko sati. U tom životu, između programiranja i kanaliziranja, ja sam bio glasnik Božji, sveti čovjek svih Bogova. Nisam predstavljao samo jednog Boga. Nastavio sam provoditi rituale Bratstva Zmije. Inicirao sam i vlastitog sina - faraona - u Bratstvo Zmije. To sve se dogodilo prije 3219 godina. "

Spoznaja koju sam dobio tijekom ove sesije je bila u vezi ET tehnologije i usidravanja duša u tijela. Došao sam do tog zaključka kad sam ponovno proživljavao usidravanje u muško tijelo u sferi na kraju tunela. Čini se da je elektromagnetika igra ključnu ulogu u tom postupku. Odjednom sam shvatio da su oni koristili živčani sustav tijela uključujući i mozak da implantiraju/usidravaju bića u tijela. Živci prenose električna punjenja, što stvara elektromagnetska polja oko tijela. Čakre su jednostavno živčane mreže, koje stvaraju elektromagnetska polja.

U religijama Zmije, posebno u istočnjačkim duhovnim praksama i New Age kanaliziranjima - puno pažnje se stavlja na razmišljanje o čakrama, "čišćenju" čakri i kanaliziranju energije kroz čakre. Pri tome, duhovno biće u tijelu samo sebe usidruje dublje u tijelo slanjem energetskih pulseva kroz ove živčane mreže. Zapravo sam iskusio ovaj fenomen tijekom vježbe "Energije i Svjesnosti" učene od kanaliziranog entiteta Ramthe. Nakon prakticiranja sam postao više i čvršće usidren u tijelu.

Također, samo stanje obraćanja pretjerane pažnje na tijelo pomaže ojačati vezanost za tijelo.

Imao sam priličnu komunikaciju sa "kanaliziranim Plejađanima" u suradnji sa ženom koja je trenirana da kanalizira Plejađane Barbare Marciniak. Ovi tzv. Plejađani su me naveli da "čistim čakre" kao jedan od postupaka koje sam morao obaviti kako bi okončao moje vanzemaljske otmice. Pratio sam njihove savjete u stopu, uključujući i davanje bezuvjetne ljubavi Sivima i oni su me obavijestili da više neću biti otiman.

Međutim, bio sam ponovo otet i ponovno su mi usadili implantat za slabljenje mozga otprilike dva tjedna nakon što mi je to rečeno. Tri druga "vidovnjaka" koji su kanalizirali vanzemaljce su me pokušali osloboditi od otmica. Niti jedan nije uspio, usprkos svojim vrlo sigurnim uvjeravanjima, da više neću biti otiman nakon izvođenja njihovih procedura. Otmice nikada nisu prestale. I na kraju sam se opametio i shvatio da su me "Plejađani" i drugi kanalizirani vanzemaljci manipulirali, obmanuli i prevarili.

Plejađani - kako u drevna vremena, tako i sada su uspostavili duhovne prakse usmjerene posebno na donje čakre, na mreže živaca u području genitalija. Plejađani danas to zovu "sveta seksualnost."

Kundalini tantričke Yoge je jednostavno kanaliziranje energije iz donje čakre, kroz druge čakre, i kroz mozak. Nije čudno što se ponekad naziva "Zmijska moć". Ove obmanjujuće prakse služe samo da bi ljudi imali pozornost usmjerenu na svoja tijela i da nas ometaju i vode u ćorsokak sa raznim duhovnim i New Age metodama. Pod tim uvjetima netko ne može tako lako otkriti što se zapravo događa.

Otkriće istine, naravno, može na kraju dovesti do toga da oslobodimo sebe iz tog prisilnog ciklusa reinkarnacija na ovom planetu.

To je razlog zašto vanzemaljci troše toliko vremena i energije da programiraju ljude s lažnim duhovnim uvjerenjima. Na primjer, Plejađani kažu da mi ne možemo duhovno DEGENERIRATI i da se prirodno razvijamo PREMA GORE. Međutim, istraživanje prošlih života je pokazalo iznova i iznova - da mi jesmo duhovno DEGENERIRALI tijekom iznimno dugog vremenskog razdoblje i da se mi ne razvijamo prirodno prema gore. 
 
U početku fizičkog svemira smo bili pravi Bogovi!
Programiranje ljudi da se mi prirodno duhovno razvijamo prema gore - priklanja ljude tome da misle da ne moraju sudjelovati u terapijama prošlih života, terapijama za oporavak izgubljenih duhovnih sposobnosti, duhovne svjesnosti i duhovnog integriteta. Ima mnogo takvih laži širenih od Plejađana.

Sivi, Reptili, Plejađani, Insektoidi - svi koriste sobe BIJELE SVJETLOSTI da programiraju ljude. Ovaj fenomen ilustrira zavjereničku mrežu između nekoliko rasa vanzemaljaca. Oni također ne dovode ljude u brodovima iz implant postaja kao što su to prije radili. Čini se da je "walk-in" fenomen u porastu. Kanalizirani entiteti nas lažu u svrhu svojih podmuklih, tajnih vanzemaljski aktivnosti. Mnogi ljudi danas izvješćuju u iskustvima blizu smrti u kojima oni putuju brzo kroz tunel prema SVJETLU. Kad dođu do SVJETLA na kraju tunela ponekad vide "bića SVJETLOSTI."

Oni vjeruju da su otputovali u neku duhovnu dimenziju. Iz vlastitog iskustva znam da su ta "bića Svjetlosti" insektoidi. Oni samo stvaraju iluziju u svijesti otetih, kako onih otetih bez tijela, tako i onih otetih iz tijela. Ova sposobnost se može najbolje opisati kao "telepatska hipnoza", drugi znanstvenici koriste termin "paravan memorija." Sivi također posjeduju nevjerojatnu sposobnost da manipuliraju ljudskim mislima i emocijama i oni često i koriste ovu mogućnost da stvore iluziju svoje dobroćudnosti i ljubavi kojom zrače. To je jedan od razloga zašto neki od otetih misle da su Sivi bića SVJETLOSTI.

Reptili također posjeduju tu sposobnost i bilo bi razumno pretpostaviti da i druge grupe vanzemaljaca koriste telepatsku hipnozu. Ne znam jesu li samo bogomoljke ili i drugi vanzemaljci uključeni u "idite u SVJETLO" programiranje. Ljudi također navode da su dobili proročanstva u blizini smrti, koja se često pokazuju kao istinita. To nije čudno, jer vanzemaljci mogu putovati kroz vrijeme u budućnost i vidjeti što će se dogoditi. Isto tako, budući da su oni lutkarski majstori koji rade iza scena ovog svijeta, kako bi manipulirali i ratovima, oni imaju veliku kontrolu nad našom budućnosti.
Mada, ja ne mislim da je budućnost fiksna, pogotovo što sve više nas "Zemljana" postaje svjesno PROGRAMIRANJA PLANETA.

Do sada nisam pronašao NITI JEDNE kanalizirane izvanzemaljce ili druge kanalizirane entitete koji su na bilo koji način obavijestili ikoga na Zemlji što se ovdje zapravo događa. To bi značilo da su vanzemaljci koji "posjećuju" Zemlju ili koji komuniciraju sa Zemljanima ili dio planetarne zavjere ili su izuzetno bezobzirni i površni. S obzirom na psihičke i tehnološke sposobnosti vanzemaljaca, nevjerovatno je da bi bilo koja skupina ETa bila potpuno nesvjesna zavjere na Zemlji, čak i ako nisu dio toga

U konačnici, čini se da je u našem najboljem interesu da poruke bilo koje grupe ET-a ili bilo kojeg kanaliziranog entiteta ne shvatimo doslovno. Razlikovanje je prava riječ.
Mi možemo zaobići njihovo programiranje tako da svatko od nas radi vlastita istraživanja i terapiju prošlih života.

===

{ Dodatak prevoditelja: Čini se da su kroz pojedina kanaliziranja izrečene mnoge istine, ali ne zato što je druga strana bila tako dobra prema nama, nego zato da se bolje podmaže put za laži i skrivene agende (npr opravdavanje karme i reinkarnacije!). Dakle, možemo imati materijale prepune raznih istina od kojih zastaje dah – i onda se među sve te istine ubaci jedna ili više laži tipa "nakon smrti mora se ići u bijelu svjetlost" ili "...tamo su tornjevi za oporavak gdje duše odlaze nakon smrti tijela" ili "sve su samo lekcije ..."
Sve te istine mogu slobodno biti prenešene – jer šta one vrijede kada će biti obrisane ulaskom u zamku bijele svjetlosti } 

IZVOR http://4dlog.blogspot.com/2014/08/zamka-bijele-svjetlosti-3.html 

Death and the Tunnel of Light: The Final Grand Trick By Greg Calise

http://wakeup-world.com/2015/09/23/death-and-the-tunnel-of-light-the-final-grand-trick/

TRICK OF THE LIGHT: THE LIGHT & TUNNEL TRAP

http://www.trickedbythelight.com/tbtl/light.shtml

http://www.trickedbythelight.com/tbtl/index.html

https://www.youtube.com/watch?v=rB5OYefGTHs Wayne Bush intervju

Franz Erdl - Vanzemaljske manipulacije

Franz Erdl -  Vanzemaljske manipulacije

Prema vlastitom iskustvu ću opisati kako vanzemaljci sišu našu energiju manipulirajući našu svakodnevicu, naše odnose i seksualni život, te kako su namjerno kreirali razne pogrešne pravce duhovnog razvoja, religije i pogrešne iscjeliteljske tehnike, kako bi ljudski rod izbjegao duhovni razvoj, te kako bi se osiguralo da oni imaju sve pod kontrolom.

Kad sam na internetu naišao na članake James-a Bartley-a, bio sam vrlo sretan, jer sam napokon našao nekoga, tko je došao do iste šokantne istine kao moja supruga i ja, i to sa velikom preciznošću. Bartley je jedan od mnogih stotina Amerikanaca, koje su otimali vanzemaljci. Nakon njegovih vlastitih iskustava sa vanzemaljcima, on je zajedno sa manjom skupinom ljudi obradjivao ovu temu. Barbara Bartholic je bila jedna iz te grupe i vjerojatno je odradila glavni dio posla, bavila se sa više od 700 (a vjerojatno i puno više u međuvremenu) otetih i sa održavanjem sesija hipnoze sa otetima, kako bi se de- traumatizirale žrtve i saznala istina o otmicama. Otmice obično provode tzv. Sivi. Hipnotičke sesije su pokazale da su Sivi samo izvršni organi Drakosa i reptoidnih guštera - Reptila.

Kad se razbije paravan-memorija, pokažu su se prave namjere Drakosa i Reptila: zlostavljanje otetih, kako bi traumatizirali i manipulirati, kako bi ih mogli koristiti za svoju primarnu svrhu: podjarmljivanje čovječanstva.

No, čak i ako se osjećate loše u prvi  tren, bolje je znati kako zamka u kojoj smo se našli izgleda, nego da to ignorirate.

Moja supruga i ja nemamo sjećanja na otmice, ali smo intenzivno patili zbog Reptilskog utjecaja na naš život. Reptili su htjeli uništiti naš odnos, postavljali su prepreke na našim putovima i u našim projektima, spriječili su bilo kakav uspjeh, a nas su okružili sa izmanipuliranim ljudima. Zahvaljujući našoj visokoj osjetljivosti i senzibilnosti, bili smo u stanju primijetiti da je cijela stvar jedna velika orkestrirana akcija, kontrolirana iz astralne dimenzije.

U jednoj situaciji, utjecaj meni nepoznate pomoći je preselio moje astralno tijelo direktno u sjedište "podzemne kontrole i nadzora" nad Zemljom, da me konačno uvjeri o postojanju ogromnog sistema manipulacije i nadzora nad čovječanstvom.

Od 1997 do 99 smo prikupili podatke o vanzemaljskom utjecaju. Međutim, ti tekstovi su ostali u mojoj ladici, jer nitko nije želio čuti ništa o tome. Čitajući Bartley-eve članke, primijetio sam da piše iste stvari kao i ono što se nalazi u mojoj ladici. Evo neke ključne izjave Bartley-evog članaka:

 

SPOSOBNOSTI REPTILA

Reptili su parafizička bića koja mogu promijeniti svoju vibracijsku gustoću i djelovati unutar granica našeg trodimenzionalnog svijeta kako unutar, tako i i van normalnog ljudskog vizualnog spektra.

Reptili mogu manipulirati ljudske "snove" i instalirati svakojaka programiranja od čega je mnogo erotskog i/ili perverznog. Oni su specijalizirani u manipuliranju snova  erotskim slikama, posebno dizajniranih za promicanje određenih ponašanja i alternativnih načina života. Ne poznajem niti jedan drugi tim osim našeg koji je i približno svjestan ove osnovne i sveprožimajuće Reptilske agende.

Oni kreiraju tijela "domaćine" kroz naizgled normalan ljudski porođaj. Ovi reptilski domaćini su onda usmjereni na to da šire konfuziju, neslaganje i dezinformacije u populaciji.

Reptili ne trebaju svemirske brodove da bi putovali. Oni samo stvore portal u domu otetog i udju kroz njega. Oni se doslovce ušetaju kroz taj otvor prostora/vremena, i pojave se u vašoj spavaćoj sobi u svojoj punoj fizičkoj gustoći.

Moja supruga i ja smo otkrili sljedeće:

Ženska energija je toliko važna za Reptile da oni kontroliraju, remete i nadziru svaku pojedinačnu vezu izmedju  muškarca i žene. Probleme u vezama i odnosima su stvorili Reptili. Svaka svadja izmedju vas dvoje je jedna reptilski orkestrirana drama (sapunica). Svaki muškarac je podsvjesno/nesvjesno programiran da potiskuje ženski princip svoje partnerice. Većina žena i same već potiskuju svoj ženski princip. Neki od osnovnih načina kontrole, manipulacije i dreniranja energije su izrugivanje, ismijavanje i posramljivanje.

Reptili, Drakosi i Siva manipuliraju našu kolektivnu svijest već desetke tisuća godina, isto tako i svijest svakog pojedinca i oni ne zaobilaze nikoga. Mi mislimo da je naš sadašnji način života normalan. No, mi zapravo živimo u tipu matrice kako je i prikazana u istoimenom filmu. Matrica omogućuje parazitsko postojanje stranih bića, bez da ga vi primijetite.

Jednom sam sa svojim astralnim tijelom skočio u nadzornu stanicu. Vidio sam ekrane, koji vjerojatno pokazuju razinu energije na površine Zemlje. Ako se jedan čovjek ili skupina ljudi u nekom području može osloboditi toliko da njegova/njihova pozitivna energije raste, - ovo se odmah primjećuje na ekranu kao alarm! Posljedica toga je da se odmah poduzimaju mjere da se kod pojedinca ili grupe umanji taj pozitivni rast!

Obmana, prevare i laži su najvažnija oružja naših parazita. No, direktna šteta za nas nastaje  manipulacijom naše percepcije - optičke, akustičke i vanosjetilne.

Seksualna energija je reptilsko omiljeno jelo. Seksualna aktivnost izmedju ljudi, a bez uključene srčane čakre ( ljubavi)  je dobar preduvjet za reptilsku kradju energije. Nasilje i psihička poniženja povećavaju žetve te energije. Kad god imamo seks - oni su s nama.

VIŠE:

http://www.bibliotecapleyades.net/vida_alien/alien_humanitymanipulationalien46.htm

http://www.psitalent.de/Englisch/Englischindex.htm

Duhovni vodiči = DUHOVI JEBAČI = REPTILI

Kad su "duhovi-vodiči" u pitanju, moramo imati na umu to da se oni nikada ne predstavljaju kao "negativni entiteti".

Ovdje ispod slijedi jedan od drastičnijih primjera, iz knjige The Dark Side of Cupid, Eve Lorgen

Marija i zanosni duh vodič

Marija, majka troje djece, posjetila je Barbaru Bartholic krajem 1985.-te godine, nakon jedne strasne ljubavne opsesije, dvije godine nakon njenog doživljaja otmice od strane vanzemaljaca. Mariju je uputio Barbari jedan lokalni psiholog kojem je bio poznat njen rad sa žrtvama otmica.

Marijin slučaj uključuje klasični medicinski pregled kod otmice od strane vanzemaljaca, čudesno iscjeljenje, automatsko pisanje, telepatske poruke od strane bića iz drugog svijeta i kontakt sa duhom-vodičem koji se predstavio kao pjevač narodne muzike, Jim Reeves. Uslijedila je ljubavna opsesija između Marije i duha-vodiča.

To, zajedno sa jednim stalnim kontaktom sa kanaliziranim entitetima, dovelo je Mariju do ruba, nakon čega je uslijedio nervni slom i potreba za psihijatrijskom pomoći. Da nije bilo Barbare, Marija vjerovatno ne bi to preživjela.

 Emocionalni i psi-vampirizam kao i psihička nestabilnost koja je prouzrokovana svim tim, kasnije se pogoršala do te mjere da ovdje slobodno možemo razgovarati o demonskoj opsjednutosti.

 Kad sam dobila ovaj slučaj u 1999. godini, Marija je imala 59 godina, bila je udata i imala je osmoro djece.
Marijin muž Clyde je radio kao medicinski tehničar u vojnom vazduhoplovstvu. Kao rezultat toga, tokom njihovog braka oni su se često selili. U 1965. godini, Clyde je bio stacioniran u bazi Kelly Air Force, u Teksasu. tamo su vidjeli nekoliko NLO-a i neprirodnih svjetala a jednom prilikom čak i jednu zračnu bitku između NLO-a iznad te baze. Drugi put, dok su bili stacionirani u Grčkoj, jedna zeleno-žuta svjetlost je pratila Mariju i Clydea dok su se vozili u njihovom autu. Nijedno od njih se nije sjećalo da li su izgubili neko vrijeme ili bilo čega u vezi s mogućom otmicom.

Tek kad je već imala osmoro djece, Marija je iskusila klasičnu vanzemaljsku otmicu koja je bila praćena s izgubljenim vremenom i neobjašnjivim fizičkim posljedicama.

Dvadesetrećeg septembra, 1972 godine, u deset i trideset naveče, Marija se vozila na posao gdje je radila kao medicinska sestra u domu jedne parohijalne škole koja je bila smještena na jednom uticajnom području Tulse, u Oklahomi. Vozila se do kraja puta na jednom šumovitom području koje je bilo na četvrtinu milje od njene kuće. Prva četiri bloka glavne ulice činila su se neobično pustim.

Onda su stvari postale malo čudne. Sljedeća stvar koje se Marija sjećala bila je ta da se našla na dvotračnom putu na jednom nerazvijenom području četiri milje dalje. Nije se sjećala kako je dospjela tamo. Stigla je na posao sat i po kasnije iako je vožnja trebala trajati desetak minuta. Marija se nije sjećala šta se desilo iako se kao kroz maglu sjećala kako je vozila auto i pitala se "Šta su uradili s mojim rukama?" 

Zabrinuta zbog izgubljenog vremena, Marija se pitala da nije možda imala epileptički napad iako nije bila epileptičar. Tako je narednog dana otišla na odjeljenje za hitne slučajeve. Doktor koji je tamo radio podvrgao ju je elektroencefalografskom pregledu. Prvi EEG snimak nije bio normalan, međutim, kad su ponovili snimanje, drugi snimak je bio u redu. Kad je doktor počeo da pregleda Marijine oči pod svjetlom lampe, onda se skvrčila od nesnosnog bola žaleći se da joj to svjetlo oštećuje mrežnjaću. Doktor joj je rekao da ne postoji razlog zašto bi je oči boljele.
Narednih sedmica često se budila sa fleševima sjećanja na zbivanja za vrijeme otmice. Zureći u svoje ruke, često se pitala, - "šta su uradili s mojim rukama?"

U tim fleševima sjećanja, Marija je vidjela sebe kako se vraća do auta na jednom ruralnom području. Njen auto je bio parkiran sa strane. Dok je hodala prema autu, mogla je vidjeti neke humanoidne figure kako stoje sa strane kao neki stražari i posmatraju je kako se vraća u njega. Marija je takođe vidjela jednu žensku figuru s tamnom kosom do ramena u srebrnom džemperu kao i dva crnokosa muškarca. Jedan od njih je bio normalne ljudske visine sa kratkom, kovrđavom kosom i nosio je bijeli džemper sa mandarinskim okovratnikom. On se činio kao neka vrsta oficira. Marija je primila telepatsku poruku od njega: "Sve je u redu. Možeš sada slobodno da ideš". Sljedeće što se sjeća, bili su neki fleševi dok se vozila na posao. Na jednoj raskrsnici, na momenat se sjetila otmice ali je sve to bilo toliko zbunjujuće. Razmišljala je o tome kako je mogla zaboraviti sinove cipele u kući svoje mame što je ujedno i razlog zašto kasni na posao. Istovremeno, bila je svjesna činjenice da kod mame nije zaboravila nikakve cipele i zbunjivale su je te bezvezne misli koje su joj prolazile kroz glavu. Bila je ekstremno umorna.

Međutim, iza tih fleševa, bilo je čudo koje se desilo s njenim rukama. Dugo vremena Marija je patila od jednog užasnog reumatoidnog artritisa. Sada su njene ruke bile potpuno izlječene. Isto tako, kod nje je došlo do jednog dramatičnog pojačanja vidovnjačkih sposobnosti.

Sva ova iznenadna zbivanja navela su je da se obrati psihijatru. Ona se pod hipnozom sjetila sljedećeg:
"Našla sam se u jednom visokom cilindru koji je bio napravljen od nečega sličnog pleksiglasu u obliku jedne velike epruvete. Bila sma gola i nesposobna da se pomaknem ali sam mogla primjetiti jednu kobaltno plavu svjetlost kako zrači iz dna tog cilindra. Ta svjetlost se podigla oko mene kao da obavlja neku vrstu sterilizacije ili čišćenja. Tada sam pomislila, da li ovako izgleda biti beba iz epruvete.
Nisam bila uplašena. Pitala sam se gdje sam to zaboga. Sljedeća stvar koje se sjećam bila je da ležim na nekom stolu za preglede pored jednog visokog plavog momka s moje lijeve strane. On je imao jedan mali mandarinski okovratnik. Nisam razumjela njihov jezik, međutim, govorili su telepatski i rekli su mi da ja mogu komunicirati s njima uz pomoć simbola. A onda ih mogu prevesti naspram mog razumijevanja jezika. Visoki plavi momak, koji je ličio na ljudsko biće, rekao mi je da nema čega da se bojim. Ja uopšte nisam ni osjećala strah. U stvari, ne mogu reći da sam osjećala ljubav prema tom plavokosom biću, međutim, ono mi se veoma sviđalo.

Nakon toga, prebacili su me na drugo mjesto gdje su me posmatrali uz pomoć neke vrste rentgenskog uređaja, kao neki CAT skener koji je slikao sve moje organe. Onda su me prebacili u drugu sobu koja je ličila na jedno odjeljenje za intezivnu njegu prijevremeno rođenih beba. Objasnili su mi da djevice rađaju djecu u cijelom univerzumu a pogotovo u našoj galaksiji. Bebe se počnu razvijati kao ženske a ako oni hoće neku mušku, onda uzmu uzorak sperme nekog muškarca i ubrizgaju je u fetus u određeno vrijeme njegove gestacije. Za četiri do pet mjeseci, beba se razvije do svoje potpune veličine koja onda izgleda kao da ima devet mjeseci. Osjećala sam se udobno i sigurno u vezi sa cijelim tim događajem. Nisam se osjetila ugroženom ni na koji način.

Svi ti vanzemaljci su nosili neke naočale ili leće na očima i neku vrstu kape na glavi. Neki od njih su nosili kape slične onima za kupanje, bile su crne i išle u špic na čelu (eng. widows peak). Nosili su na sebi biserno sive, glatke, džempere koji su napravljeni od nekog svjetlucavog, rastezljivog materijala. Jedno od tih bića je bilo je visoko, imalo je pamučastu kosu i čelo u obliku sijalice. Drugi su izgledali prijatno i imali su po četiri prsta umjesto pet. Neka od tih bića su imali kosu na glavi i izgledali su kao ljudi. Bili su ljubazni. Nisam ih se uopšte bojala. Rentgenski uređaj je imao oblik ljudskog tijela. Neka od svjetala koje je emitovao izazivala su uznemirenje u meni dok su druga bila smirujuća. Nisam se osjećala neugodno, čak i kad su izvodili hiruršku operaciju na mom mozgu. Nisam se plašila tih bića. Bili su smireni i ponašali su se na jedan kulturan način. Oni su bili toliko napredni da smo mi u poređenju s njima izgledali kao neki primitivci. Moje druženje s njima je pojačalo moje vidovnjačke sposobnosti i inteligenciju (IQ)."


Godinu i po dana nakon njene otmice, Marija je počela primati poruke preko automatskog pisanja. U to vrijeme, ona nije uočavala nikakvu vezu između tih poruka od duhova-vodiča i vanzemaljskih bića koja su je otela. Te poruke su bile od bića koja su tvrdila da su došla iz druge galaksije koja je bila u Orionskom pojasu. Oni su tvrdili da su ovdje s ciljem potrage za emisarima i posrednicima između njihove rase i ljudske vrste. Rekli su da koriste različite ljude za te svrhe a Marija je bila jedan od nekolicine izabranika. Nisu rekli zašto. A nisu ni pomenuli onaj njen susret sa NLO-om iz 1972. godine. Marija je navela sljedeće:

"Te poruke su počele sa mnogo komplimenata i podilaženja. Govorili su mi da sam bila toliko inteligentna i da me niko nije mogao prepoznati zato što sam spadala u visoko evoluirana bića. Međutim, oni su bili dovoljno razvijeni da prepoznaju genija u meni, dok ljudi koji žive na zemlji nisu to bili u stanju. Oni su mi pomogli da se lijepo osjećam u vezi sa sobom. Bila sam jedan od nekolicine izabranika koji će posredovati između njih i čovječanstva. Imali su zahtjeve fizičke prirode i govorili su mi da će mi se zdravlje poboljšati, međutim, to se nije desilo. Moje fizičko zdravlje se pogoršavalo što je onda povuklo prema dole i moje mentalno zdravlje. Nisam ni jela, ni spavala, niti sam pazila na sebe za vrijeme tih perioda mog automatskog pisanja. Došlo je do te tačke kad sam jednostavno bila vođena do pisaće mašine - jer je to bilo brže od pisanja rukom. Ti entiteti bi mi davali imena i termine koje sam trebala provjeravati i za koje se ispostavljalo da su bili tačni u tančine, ponekad doslovno kako je to bilo navedeno i u enciklopedijama. Ti vodiči su mi namijerno davali informacije visokog nivoa, tako da sam mogla da vjerujem tim informacijama koje sam dobivala od njih.

Neke od tih informacija koje su mi dolazile bile su religijske prirode. Javljali su se majka Marija, svetci, Isus i Jovanka Orleanka, saopštavajući mi važne duhovne informacije. Ponekad su dolazile informacije tehničke prirode sa formulama, u obliku sličnom onim Nostradamusovim kvatranima, kao i kompleksni recepti za liječenje raka."

Mariji je bilo rečeno da će ona imati jednu posebnu misiju na zemlji. Ona će biti emisar koji je izabran iz jedne šire grupe.

Ti entiteti su joj rekli: "Ti nisi jedina, tako da ti to ne naduva ego". Ali, ti si jedna od samo nekoliko odabranih. Ti moraš obavijestiti svijet da na ovoj planeti postoje čuvari i oni će se uskoro pojaviti. Oni će vas štititi i pokazivati vam kako se stvari trebaju ispravno raditi. Zaštitiće životnu sredinu na ovoj planeti od njenog uništenja, da tako kažemo."

Prema tim porukama, jedan od glavnih razloga zašto je Marija bila izabrana kao glasnogovornik, bila je priprema za "odlazak na nebo" koji će se uskoro desiti. Njoj je naloženo da treba da pomaže ljudima da se okupe kako bi mogli biti sklonjeni sa ove planete za vrijeme "odlaska gore". [Ovdje je korišten biblijski pojam "rapture" (eng.) iz Poslanice Solunjanima - "Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom Arhanđelovim, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre; A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti". (Ovdje "gospod" može lako da podrazumijeva - vanzemaljce) prim. prev.].

Prema Marijinim riječima: "Mi ćemo posmatrati kako se ova planeta čisti. Onda ćemo se vratiti i pripremiti ćemo ovu planetu za ponovno naseljavanje ljudima."

Jednom prilikom, Marija je pitala te entitete šta će se desiti s njenom porodicom. Oni su joj odgovorili da će njenu porodicu ostaviti dole. Ona se usprotivila tome i rekla im je da ih neće ostaviti zasobom i da će radije ostati na zemlji sa svojom porodicom nego otići sa vanzemaljcima.

Pored pisanih poruka, Marija je dobijala i živopisne vizije katastrofa, vulkanskih erupcija i zemljotresa. Ona je to opisala kao jedno unutrašnje sagorijevanje zemlje. Zemlja je bila kao tvrdo kuvano jaje koje je na kraju postalo prekuvano i jednostavno počelo da puca. Njoj su te vizije bile prikazivane iz perspektive kao da se nalazila visoko iznad zemlje na nekom vanzemaljskom brodu.

Marija nije primala samo pisane poruke nego je mogla telepatski da čuje i glasove. Jedan poseban duh-vodič je dominirao kod pisanja. Taj duh je tvrdio da je on bio umrli gitarista i pjevač narodne muzike, Jim Reeves. Mariji je Jim Reeves bio odbojan kao i njegove pjesme i nikada prije ju nije interesovao ni on ni njegova muzika.

U stvari, u početku se nije mogla ni sjetiti ko je on bio sve dok je to kanalizirano biće nije podsjetilo na vrijeme u njenom životu kad je njen suprug Clyde bio stacioniran u jednoj vojnoj bazi daleko od kuće. U to vrijeme Clyde je imao jednu vanbračnu aferu sa jednom mlađom ženom, dok se Marija morala sama brinuti u vezi s odgajanjem njihovih osmoro djece. Tako se Marija sjetila i jedne Reevesove pjesme koja je bila popularna upravo u to vrijeme kada je Clyde imao tu aferu. Tako joj je ta pjesma izazvala i jednu navalu ružnih sjećanja na to vrijeme kad joj se srce bilo slomljeno jer je ona perfektno odražavala njenu situaciju. Ona je potisnula sjećanja na tu pjesmu a sada ju je to biće koje je očigledno bilo duh umrlog pjevača Jima Reevesa, podsjetilo na nju.

Taj duh-vodič je pričao s Marijom o raznim stvarima i često je koristio i neke laskajuće pojmove kao "bubamara". On joj je govorio da će ona postati predstavnik. Laskao joj je i doveo je do toga da se počela osjećati voljenom. Marija je kupila sve stare gramofonske ploče Jima Reevesa i bez obzira na to što nije znala da čita muziče note, učila je da svira gitaru.

"Jednoga dana", kaže Marija, "bila sam u prednjoj sobi a gitara je stajala između kreveta i ormara. Čula sam kako mi Reeves telepatski priča, rekao mi je, "gospođice, hajde da sviramo". U tom momentu, jedna od Reevesovih pjesama je počela da svira na radiju. On me je molio da sviram gitaru. Onda se desila jedna veoma čudna stvar. Gitara se počela sama kretati po podu."

Marija je ponekad osjećala Reevesove ruke preko svojih, kako je vode dok je svirala. A ponekad je osjećala kao da se njegove ruke nalaze unutar njenih.
Međutim, taj osjećaj dodira nije se tu završavao. Dodiri su prešli u jedno nježno milovanje. Marija ih je osjećala potpuno fizički, mada su oni bili nevidljivi. Nakon toga, milovanje je polako prelazilo u ljubljenje i seksualnu predigru. Ta njihova interakcija se nastavila sljedećih nekoliko mjeseci. Na kraju je to prešlo u stvarne seksualne odnose.

"To milovanje je na kraju dovelo do toga da sam bila pozvana u krevet od strane tog duha", priznala je Marija. "Mogla sam fizički da osjetim kako me on dira, ljubi pa čak i to kako me taj duh penetrira tokom jednog pravog seksualnog odnosa. Mogla sam da osjećam sve što se dešavalo kao da je on fizički bio tu. Osjećala sam čak i jedan lagani pritisak na svom tijelu kada je Reeves vodio ljubav samnom."

Marija je održavala seksualne odnose sa Reevesom, duhom ljubavnikom, tokom više od godinu dana. To je bilo moguće djelomično usljed loših bračnih odnosa koje je imala sa svojim mužem Clydeom, koji je takođe i radio po noći. Marija je veoma uživala u tim seksualnim odnosima i doživljavala je jake orgazme. Stvari su došle do te tačke da je počela neprestano osjećati Reevesovo prisustvo kao da je on bio u njenom tijelu i umu.

"U to vrijeme", rekla je, "kao da sam postala neka druga osoba". Za vrijeme seksualnog odnosa, mogla sam napustiti svoje tijelo i posmatrati scenu. Vidjela sam sebe kao jednu crnokosu ženu, nešto tamnijeg tena." Ali stvar nije bila samo u viđanju te druge žene. Ponekad, kada je Reeves vodio ljubav s njom, Marijino tijelo je bilo nadsjenjeno od strane te žene.

Marija je takođe počela da čuje i glasove drugih duhova, ne samo Reeves-ovog. Jedan od njih je bio glas one crnokose žene, dok je bilo i drugih. Ti glasovi su se pojačavali sve dok nisu prešli u dijaloge s njom.

"Kad Reeves nije bio tu, ti entiteti su mi prenosili poruke i davali savjete kao da se radilo o nečemu veoma hitnom. Govorili su da moram da uradim te stvari. Željeli su da prenesem te informacije javnosti, da su vanzemaljci ovdje i da pomognem kad dođe do čišćenja planete prilikom čega će doći i do velikih uništavanja. Trebala sam da podučavam ljudsku rasu kako da se brinu o ovoj planeti. Takođe sam trebala da putujem tamo-vamo, na različita mjesta i da pričam o svemu tome".

U međuvremenu, seksualni odnosi sa Reevesom su postali skoro svakodnevni. Marija je rekla:

"Ponekad me je vodio u krevet po danu, navodio me je da legnem, da se opustim i doživljavam istinsku ljubav. Bila sam u promijenjenom stanju svijesti. Mogla sam vidjeti i figure drugih bića za vrijeme vođenja ljubavi. Ona crnokosa žena je često bila nadnesena nadamnom dok sam vodila ljubav s Reevesom. To je bilo kao da je neki ženski duh unutar mene doživljavao seksualnu strast kroz mene."

Jednom prilikom, Mariji je bila prikazana mentalna slika jedne ogromne jajne ćelije, kako se ona oplođava za vrijeme seksualnog odnosa. Kasnije, Mariji je bila prikazana vizija jedne prekrasne muške bebe, koja je navodno bila potomak Marije i Reevesa, na jednom astralnom ili interdimenzionalnom nivou. Na kraju, Marija je počela neprestano slušati glasove duhova. Počeli su joj naređivati da radi određene stvari. Jednom prilikom joj je bilo naloženo da se ošiša nakratko kao Jovanka Orleanka, jedan od njenih omiljenih svetaca.

Ta neprestana komunikacija i učestalo automatsko pisanje, počeli su da iscrpljuju Mariju. Uprkos tome, ona je paradoksalno imala neku vrstu hiperaktivnosti. Tada je shvatila da je bolesna.

"Nisam to više mogla izdržati", rekla je. "Ponekad bih izašla iz kuće po danu samo da bih izbjegla seksualna nagovaranja Reevesovog duha ili stalne nagone za automatskim pisanjem. Jedne večeri, nakon što sam dovezla kući djecu iz škole, opet sam čula glasove koji nisu prestajali. Bila sam obuhvaćena njima. Onda su me telepatski glasovi počeli navoditi da uradim neke stvari. Kada sam ušla u kuhinju s djecom, glasovi su me počeli navoditi na to da uzmem šerpu s kipućom vodom i da je polijem po djeci. Kad sam shvatila užas tih iznenadnih nagona, povukla sam se nazad. Tada mi je postalo jasno da sam bila bolesna."

Srećom, Marija nije poslušala ona suluda naređenja da povrijedi svoju djecu. Dodala je da dok se to sve događalo, mogla je očima svog uma vidjeti muškarca i ženu kako međusobno razgovaraju u vezi s njom. Ženski glas pripadao je onoj ženi koju je percipirala nadnesenu nad sobom za vrijeme seksualnog odnosa s Reevesom. Muški glas je rekao, "budi pažljiva, ona nas sluša".

"Na toj tački", rekla je Marija, "započela je i paranoja".

Te noći, 5. oktobra 1974. godine, Marija je opet bila pozvana u krevet da okusi seksualnu strast. Ovaj put ju je njen seksualni odnos sa Reevesom doveo do jednog nevjerovatnog vrhunca fizičke strasti. Marijino tijelo kao da se bilo zapalilo iznutra; jedna toliko intenzivna strast, da je mislila da će eksplodirati od spontanog sagorijevanja.

Za vrijeme doživljavanja tog velikog zadovoljstva, takođe se i uplašila. Čula je u svojoj glavi glasove koji su ovog puta vrištali i mantrali, demonske glasove. U svojoj glavi vidjela je realističnu sliku ljudi kako igraju unatrag oko nekog oltara ili stola. Izbezumljena i bez kontrole, Marija je počela da se moli. Recitovala je u sebi rozarijum. Međutim, glasovi, seksualna interakcija i slike, sve se to i dalje odvijalo do najužasnijih detalja.

Na vrhuncu seksualne strasti, Marija je vidjela sebe na nekom drugom mjestu, kako leži na jednom stolu. Oltar je bio pokriven bijelim čaršavom a ona je ležala na njemu gola. Otprilike petnaestak osoba odjevenih u crne odore plesalo je unatrag oko stola. Pjevali su i mantrali demonskim zavijanjem i kricima. U toj grupi entiteta koji igraju, Marija je primjetila istu onu crnokosu ženu kako igra tamo jednu od glavnih uloga. Opisala je tu scenu kao neki vještičiji crni sabat.
"Nastavila sam da se molim", rekla je, "izgovarala sam rozarijum, dok sam s užasom posmatrala tu scenu. Kad god bih izgovorila tu molitvu, galama i mantre bi malo utihnuli. A kad bih prestala ili počela da tonem u san, zvukovi bi se pojačavali."

Kako je bilo i za očekivati, Marija se te noći nije baš najbolje naspavala. Probudila se u 5 sati narednog jutra, veoma potrešena. Glasovi su postajali još gori, sa mnogo svađe, optuživanja, oponašanja i zadirkivanja. Marija jedva da je uspijevala da se kontroliše. Osjećala je kao da je u njoj bilo i drugih stvorenja. Uz pomoć sve svoje snage, doteturala se nekako do telefona da pozove crkvu. Međutim, javila joj se samo telefonska sekretarica.

Sjećala se šta se dešavalo tog jutra:

"Sva djeca su ustala i vidjela me kao jednu - običnu olupinu, kako sjedim za stolom kao potpuno luda. Djeca su se obukla i užasnuto napustila kuću. Napokon sam uspjela kontaktirati sveštenika i molila ga "treba mi pomoć. Nešto nije nikako u redu - demoni su me opsjeli!"

Sveštenik je pitao: "Možeš li doći do vrata i otvoriti ih?" Međutim, Marija je bila toliko nemoćna, da nije uspijevala da se makne. Svu svoju snagu je koristila kako bi ostala na telefonu dok neko ne dođe po nju. Jedno od njene djece ostavilo je vrata otvorenim.

Kad je sveštenik stigao, izvukao je telefonsku slušalicu iz njene ruke. Marija je kasnije priznala da je tada izgledala kao da je potpuno poludila. Rekla je svešteniku da ima demona u sebi. Unutar nekoliko minuta, on ju je odveo do lokalne psihijatrijske klinike. Marija se jako bojala da može povrijediti djecu, pa ih je poslala kod bake.
Na psihijatrijskom odjeljenju dali su joj da potpiše jedan papir, međutim, ona je bila toliko izgubljena da ga nije bila u stanju potpisati. Sve što je mogla da učini, bilo je samo da napravi jednu škrabotinu na tom papiru. Dali su joj nešto za smirenje. Još uvijek je mogla čuti glasove kako viču, psuju je i proklinju.

Stigao je i njen muž Clyde, nakon što su ga obavijestili na poslu. Rekao joj je nonšalantno "Marija, zaboga, pusti to! S tobom je sve u redu." To je za Mariju bila poslednja slamka. Ispustila je iz sebe jedan samrtnički krik a onda se ugasila kao svjetlo. Lijekovi su počeli djelovati. Ostala je u bolnici trinaest dana.

Sjećajući se svega toga, Marija je kasnije priznala Barbari, "Onda sam počela da se oporavljam i shvatila sam da sam se zaljubila u svoje otmičare. Postala sam svojom voljom njihova žrtva zato što sam željela da ispunim svoje potrebe - a oni su bili voljni da mi to učine. A šta su dobili od mene. Moj um i mnogo seksualne energije."

Marija je ostala u kontaktu s Barbarom godinama nakon svoje ljubavne opsesije sa Jimom Reevesom i naknadnog oporavka. Barbara ju je pitala, "šta misliš, šta je bio tvoj razlog da imaš seksualne odnose s tim entitetom po imenu Reeves?"

"To je jedna procedura kojoj oni (vanzemaljci preobraćeni u duhove-vodiče) podvrgavaju svakoga," odgovorila je Marija. "Svakome, ko je oslabljen uz pomoć neke emocionalne traume - vanzemaljci će pružiti njihovu tzv. "terapiju." Nakon što zadobiju vaše povjerenje, koristiće vaše tijelo i za seksualne svrhe. Reći će vam da ste vi posebni i da vama nije potreban dodir drugih ljudi. Nakon što se upletete u odnose s njima, oni će zadovoljavati sve vaše seksualne potrebe. Kao da vas žele da drže zadovoljnima i bez potrebe da ulazite u interakciju s drugim ljudima. Oni koriste taj seksualni aspekt kao jedno oružje - kontrolno sredstvo."
"Kako oni to tačno rade", zamolila ju je Barbara da pojasni?

"Kad god su mi dozvolili da osjetim da sam potrebna nekom drugom u nekoj drugoj dimenziji ili kad je u pitanju neki drugi faktor pored ljudskog, oni bi mi davali i obezbjeđivali sve kako bi mi pokazali da sam ja neko poseban. Bila sam im potrebna. Davali su mi ne samo fizičko zadovoljstvo, nego i neke emocionalne i duhovne aplikacije koje su željeli da učinim."

Barbara ju je pitala: "A šta sada, Marija? Kako sada gledaš na te doživljaje kad su oni iza tebe?"

"Poslije tih događaja oslobodila sam se lanaca njihove kontrole - to je bila jedna stupica da nas kontrolišu i da manipulišu naše misli u njihovu korist. Taj ego. Oni koriste ego - u smislu da nas navedu da se osjećamo posebno kao njihovi specijalni predstavnici, emisari tih vanzemaljaca. Mi imamo sva ta lijepa božanstva iza naših leđa koja samo čekaju na poziv. I oni će nas snabdjeti sa svime što nam je potrebno uz veoma malo zauzvrat. Na primjer, oni su bili preuzeli moj um. Oni su uzeli moj um u zamijenu za izlječenje artritisa. To je bila jedna veoma podmukla zamijena, zato što sam se nakon nje veoma razbolila, emocionalno sam se razbolila."

"Nakon otmice i automatskog pisanja, imala sam informacije koje niko drugi nije imao i kojih nije bilo čak ni u knjigama. Kasnije sam ih mogla potvrditi uz pomoć nekih drevnih spisa - i tu je moj ego narastao veoma veliki!"

Barbara je pitala Mariju: "Ko su bili pripadnici te grupe koja je bila u telepatskoj vezi s tobom?"

"Da, ta komunikacija je bila povezana s otmicama," odgovorila je Marija. "Oni koriste ljudski izgled ili projekciju u interakciji s nama jer kad bi mi vidjeli njihov pravi izgled, to bi nam zadalo noćne more! Kad god je s njih spadala fasada ljudskog lica, oni bi dobijali reptilski izgled - sličan onima iz TV serije Babylon 5.
 Na primjer, jednom prilikom kad sam bila sama i postala svjesna fizičke interferencije samnom, mogla sam krajičkom oka vidjeti dva reptilijanska stražara i jednu lijepu plavu ljudsku individuu koja je pokušala imati seksualni odnos samnom. Onda, kad sam mu rekla da to nije njegov pravi izgled, ta njegova slika kao da se zatalasala, pa raspršila, nakon čega je ostala stvarna slika jednog reptilskog bića.
Oni igraju na naš ego, što je OK, osim u slučaju ljudi sa slabim samopouzdanjem. Ili u slučaju onih koji koriste droge i alkohol, te se tako naširoko otvaraju za manipulaciju.

Barbara je dodala, "takođe i one žene koje čeznu za nečijom ljubavlju".

"Tačno", odgovorila je Marija. "Oni će koristiti to oružje protiv njih. Oni te mogu navesti da se osjećaš kao istinska princeza iz starih vremena; kojoj se svi dive i klanjaju, koju svi obožavaju. Nakon toga dolazi do jednog strmoglavog obrušavanja i udara u dno, traumatski doživljaj. Kao kad neka prelijepa vazna padne na pod i razbije se na hiljade parčića."
 
IZVOR TEKSTA

Postoji li rješenje vanzemaljskih ( reptilskih) otmica?

Dr. Karla Turner i Barbara Bartolich.

One su svoj život i rad -  posvetile istraživanju vanzemaljskih otmica. Obje su pionirski govorile o istini, koja je mnogima, još samo daleka znanstvena fantastika. Na žalost – obje su mrtve, a nisu umrle od starosti!

Karla Turner, u potragu za odgovorima krenula je, da bi sebi objasnila događanja vezana uz otmice u vlastitoj obitelji!
Njezino osobno istraživanje,  rezultiralo je prijateljstvom s Barbarom, te je osobna potraga ovih žena, koja je uključivala rad s regresivnom hipnozom (Karla je taj rad učila od Barbare), postala objema posao.
Prvenstveno su radile s ljudima iz okoline, a uskoro otkrivajući kroz rad s ljudima da se ta događanja, ne svode samo na rijetke pojedince, rad je postajao odgovorniji i zahtijevao njihov puni angažman i vrijeme.
Taj njihov trud, postao je vrijedan «trag» za sve nas koji danas nastavljamo s istraživanjem, tamo gdje su one zastale. Da nisu spriječene – danas bi možda ova tema bila još prisutnija u javnosti!

Dosezi njihova rada su značajni, jer su ustanovile da su otmice (abdukcije), nešto što se može nazvati gotovo pa «nasljedno» događanje. Što znači da ako ste vi otimani, po svoj su prilici to bili vaši roditelji, bake ili djedovi, a i vaša djeca! Istovremeno, koristile su hipnozu kao tehniku, iako je ista tada već bila na «udaru» i smatrana u svakom slučaju - upitnom tehnikom, za dobivanje ikakvih smislenih odgovora!

Nije ih to omelo, već su nastavile i objasnile da kako postoje loši hipnotizeri, tako postoje i dobri, što u konačnici ovisi o samom čovjeku, ne važno kojim se poslom bavio.

Ono što nisu rekle, ali je tako – činjenica je, da ako hipnotizer ne zna što je sve moguće pronaći – to neće ni «tražiti» niti će znati u što gledati!

Svakako, najvrijedniji doseg njihova rada, je otkrivanje postojanja lažnog sjećanja ili «paravan memorije».

U radu s otetima ovo je ključan trenutak i određuje cijeli tok rada i njegovu uspješnost! Ako se ne «uzme u obzir» ta mogućnost – da je neko sjećanje lažno -  ova se oblast uopće ne može istraživati.

Radi se o tome da se osoba regresira po nivoima dubine, rastačući prvi (ako se učini «sumnjivim) dolazeći do drugog, trećeg ili desetog – točnije do stvarnog događanja i stvarnog sjećanja. Takvo otkriće dokazalo je, da oni koji vrše otmice vrlo vješto prikrivaju to što rade. Broj ovih nivoa je individualan i ovisi o mnoštvu drugih stvari.

Priče koje su im pričale sesije s klijentima, otkrivale su da se ta bića znaju pretvarati, mijenjati oblike, lagati, a sve to zajedno, iznjedrilo je sliku o programima kojima smo podvrgnuti i u ovom svijesnom stanju!

Karla je bila uvjerena, da nije stvar u tome da ta bića mijenjaju oblik, već da mijenjaju  našu percepciju. Što je točno, a pogtoovo ako se u obzir uzme djelovanje i svrha implantiranja.

Istovremeno, ove su žene prve spominjale i kloniranje/kopiranje tijela – što su i obradile u knjizi «Anđeoska maskarada». U njoj se opisuje život Teda Reica (koautora iste knjige), kojem je prilikom jedne otmice u njegovom djetinjstvu i pokazano njegovo klonirano tijelo.

Kao i drugi istraživači u to doba – shvatile su da oni mogu ubiti naše originalno tijelo i našu dušu premjestiti u novo – klonirano i vratiti nas natrag, u ovaj svijet i život koji nastavljamo dalje živjeti.

Ovime su shvatile i sam čin rada s Dušama!
Naša su, pak originalna tijela, vrlo hranjiva za njih, a sve to zajedno podržava tezu da se oni hrane našom energijom. Nakon nekoliko godina, mogu ponovno napraviti zamijenu i ponovno se nahraniti novim tijelom, koje je unutar sebe već apsorbiralo našu emocionalnu energiju.

Nadalje, obzirom da su shvatile da se bića koja nam to rade – hrane našom energijom, izmještaju Duše, te su otete – kao žrtve, proučavajući njihovo ponašanje, smatrale često i vrlo programiranima. Toliko, da se neki oteti specifično ponašaju, točnije da su skloni ekscesnim situacijama, objašnjavajući to time, da se na taj način tijela (namjerno) brže pune emocionalnom energijom.

Isto su tako rekle, kako je sasvim moguće, da su neki od političkih vođa – kontrolirani od strane otimača putem implantata. Kao i da tijela političara mogu služiti za gnijezdo i bivanje u njima!

Ovakve stvari sigurno ih nisu održale nevidljivima, kako za vanzemaljce, tako i za ljude koji im služe, a koji nas okružuju ili nama vladaju. A svakako i utiču na naše živote, u raznim i ponekad vrlo neobičnim segmentima!

Nadalje, progovorile su o podezemnim bazama, o otetoj djeci, o seksualnom zlostavljanju i silovanjima, o likovima koji se predstavljaju da su Isus, papa, anđeli, mrtva rodbina, o bolnim medicinskim zahvatima koji se vrše nad otimanima.

Iako nisu isključile postojanje dobrih vanzemaljaca (Karla), shvatile su da je riječ o događanju koje je po čovjeka užasno! A svakako, nema niti malo veze s duhovnošću ili lekcijama, koje ponekad pokret New age religije, želi ugurati u ovu priču. Ili dobrim vanzemaljcima koji pomažu čovjeku.

Kroz rad sam shvatila da u nekim slučajevima – sami vanzemaljci uspiju programirati otete na način, da isti pomisle kako su Odabrani i Izabrani za velika djela, misije i zadatke. O tome svjedoče mnogi s kojima su radile i njih dvije. Obzirom na «paravan memoriju» – takav čovjek se ne sjeća otmice, ali u svom svakodnevnom životu, može čak i raditi «na rasvjetljavanju» ovakvog događanja, s velikim elanom – jer ima misiju – no, uvjeren kako je riječ o pozitivnim kontaktima! Primjer za to, svakako bi u današnje vrijeme bila Galaktička federacija i njezini glasnici!

U ovim slučajevima, gdje su ljudi programirani ulogom Spasitelja, usudim se reći da je velika mogućnost, da je riječ o onim ljudima, koje vanzemaljci smatraju «opasnijima», pa ih dodatno obrađuju!

Slikovitije - riječ je o trenutku kad znatiželjna ovca uporno dolazi do ograde i ne smeta joj što je trese struja, ona i dalje gura, ne samo prednje nego i stražnje noge, ne bi li izašla i vidjela ima li čega izvan obora! Takvu ovcu zaposle kao vođu stada! Pa više ne gleda ka ogradi, već svoj pogleda usmjerava unatrag i raspršuje ga po drugim ovcama.

Takvi će ljudi, iako i sami žrtve, egzistirati s ulogom jakog, hrabrog i vrlo žustrog borca! Na žalost, mislit će da im je to dužnost, da imaju misiju i da su drugačiji od drugih ljudi. To će se odvijati na jednom podsvijesnom nivou – koji će pak u stvarnosti od njih činiti ponekad i «čovjeka s ogromnim egom». Sebe neće moći vijdeti "žrtvom" - već će biti na određeni način počašćeni.

Iz dosadašnjeg iskustva, često se iza te riječi – «ego» – krije implantiranje s ovom svrhom. Pa bi «ego» u takvim slučajevima bio jedan komplet implantata, doduše specijalan, nešto rijeđe verzije, individulano «baždaren».

Većina takvih ljudi, podržava i ideju da postoje dobri vanzemaljci! Oni znaju da postoje i «zli» - protiv kojih će glasno govoriti i boriti se - ali eto – postoje i oni dobri, koji samo što nisu stigli i oslobodili nas zauvijek.


Barbara Bartolich
Barbara, iako nije napisala niti jednu knjigu, tokom svog je života (zajedno s Karlom) surađivala i s drugim istraživačima ovih fenomena, te je kroz njihove knjige i «pisala». Prije smrti – govoreći o ovom problemu, jasno je izrekla mišljenje da misli kako je sve «u čemu» živimo pod kontrolom vanzemaljaca - reptila!

Isto je tako, vrlo jasno dala do znanja da smatra, da oni ne pomiču samo crne figure na ovoj našoj šahovskoj ploči života – već i bijele! Ova izjava je toliko sveobuhvatna, ako se primjeni na poimanje našega svijeta - da je istovremeno i stravična.

Bila je uvjerena, da su upravo vanzemaljci odgovorni i za smrt Karle, koja je umrla od raka.

Okolnosti pak njezine smrti i više su nego čudne. Nakon saobraćajne nesreće u kojoj je izgubila supruga, nije se nikada u potpunosti oporavila i umrla je svega godinu dana nakon toga od moždanog udara!

Interesantno je, da je u to doba u pripremi bila nova knjiga, u suradnji s glavnim junakom Karline knjige, Tedom Riceom. Ona – po svemu sudeći neće biti nikada objavljena. Po dostupnim informacijama, Tedu ne pada na pamet dalje o tome govoriti. O sumnjivim smrtima nekih drugih ljudi, uključenih u ova istraživanja je dosta i sama govorila.

Ovakvo stanje, možda opisuje i pomoć one dobre strane – jer otvara se samo jedno pitanje – gdje su bili za Karlu, Barabaru, za sve te ljude koji umiru u neobičnim okolnostima kada dotaknu ovakve teme?  U konačnici – ne samo za njih – već za čovječanstvo? Netko će sada reći – ti dobri su tako «visoko» i odgovaraju Zakonima Svemira – ne smiju se uplitati! Možda to i je tako, samo se opet možemo zapitati – šta su uopće Zakoni i tko ih je ustoličio!

Više o Karli (umrla 10.01.1996) i Barbari (umrla u listopadu 2010.), kao i knjige «Oteti» i «Anđeoska maskarada»:

http://www.galaksija.com/karlaturner.htm
http://www.galaksija.com/metafizika/b_bartholic.htm

http://www.galaksija.com/metafizika/oteti/oteti_sadrzaj.htm

http://www.galaksija.com/literatura/andjeoska_maskarada.pdf

Sljedeći čovjek, koji je tokom posljednjih 20 godina rada, koristeći za istraživanje regresivnu hipnozu, ponudio riješenje vezano uz vanzemaljske otmice, je - dr. Corrado Malanga iz Italije.

Dr. Corrado Malanga

Ovaj se čovjek usudio istražiti nešto više o demonima, vanzemaljcima, a posebice i o tome gdje su ti dobri pomagači, ali i tko je Bog!

Osmislio je jedan izvrstan način rada u hipnozi, s vanzemaljskim entitetima i tokom godina i tisuća otetih s kojima je radio – njegov je model nazvan SIMBAD – pomogao mnogima.

Kako sam rad s otetima može biti vrlo traumatičan, ovakav način rada metodom Simbad – pokazao se kao vrlo «nježan» i svrsishodan! Ljudi su unutar njega – bez problema mogli, ne samo suočiti se s «napadačima», već micati sa sebe implantate, te izdavati zabrane da im se to više ne radi.

Sama metoda, svakako je produkt Malange kao izvrsnog hipnoterapeuta, a obzirom da mu je fokus rada bio na vanzemaljskim otmicama – njegov je rad zasigurno isto toliko revolucionaran kao i Karlina i Barbarina otkrića o «paravan memoriji».
Uz Simbad – Malanga je dalje razvijao metode koje nisu više bile samo rad u hipnozi, te je počeo koristiti i metode rada iz NLP-a, što osobno iz više razloga ne koristim.

U određenom trenu, Malanaga je napisao i «Genezu», kroz koju je tron na kojem sjedi Bog, prilično uzdrmao, a istovremeno dao neke nove smjernice i mogućnosti, koje su se u radu i razlikovanju vanzemaljaca – pokazale i više nego interesantnima i vrlo značajnima.

Do svega što danas postoji kao njegove «metode», došao je «iskustveno», što znači da je riječ o «činjenicama» koje su iznikle iz tisuća sesija s ljudima koji su bili oteti – a njihova su svjedočanstva ista.

Osim što je svoj rad nesebično objavio, veliki doseg Malangina rada, povrh Simbad «metode» je u objašnjavanju vrsta vanzemaljaca, kao i vrsta raznih implantata, te njihove interakcije s nama ljudima.

Zbog svega ovoga, Malanga je bio često vrlo grubo napadan, a trenutno slijep – osobno ne radi više s ljudima (osim u iznimnim slučajevima), uspio je tokom godina, ne samo popularizirati ovu tematiku, već i svoje znanje prenijeti onima koji danas rade dalje, kao i svima nama, koji sve te informacije koristimo u svom radu.

Ono što Malangu, svakako izdvaja od svih ostalih, je rad s nečime što nazivamo Duša, Duh i Um! Komponente koje mi kao kao čovjek uz Ličnost (što rođenjem ovdje jesmo) imamo.

Iako će psiholozi reći da je to klasično razdjeljivanje, unutar neke hipnoanalitičke sesije, u ovom slučaju – to je znatno više i okosnica je njegova rada! On ne priča o Umu koji je mozak – ne, on priča o Umu koji je svijestan i nema veze s mozgom. Ovakav rad,  doveo je do toga da danas znamo, da je upravo Duša ono što od nas žele vanzemaljci! Jer je besmrtna – a oni su smrtni! I mi smo njihov opstanak!

Svakom vjerniku će biti lako povjerovati u to, ako zna da postoje slučajevi opsjednuća, međutim, problem je što u religijskom kontekstu ta opsjednuća promatramo kao rijetkost – a Malanga je svojim radom taj postotak znatno povećao, kao što je i demone, demistificirao i progovorio o vanzemaljcima! Ovo se ne sviđa onima koji nikako, jednog prosječnog demona ne mogu izjednačiti s vanzemaljcem – s čim se zasigurno ne bi složio niti jedan oteti s kojim sam radila! A ne bih niti ja osobno!

Dodatno, sigurno je svojim «neprijateljima» dao dodatnog povoda za napad, kada je rekao da nemaju svi ljudi Dušu! Ili kada je rekao da danas svega 25% populacije ima Dušu! Ili da nas kloniraju, ili da nam kopiraju Duše, ili da nas jednostavno naseljavaju!

Ali, ne invazijom prostora u kojem živimo – ne – oni nas doslovno naseljavaju iznutra! O tome govori Malanga, o tome su pisale, Karla i Barbara!

Sve što je istražio Malanga, ako se promatra na širi način i poveže, s do sada poznatim dijelovima raznih «zavjera» – ali i djelima raznih istraživača «alternativne» povijesti (naravno – onih napadanih!), dobiva se priča koju se jednostavno, ne može samo tako odbaciti! A kada se njegov rad i primjeni u praksi – onda on postaje još jedan korak do rješenja!

Karla, Barbara i Malanga govore o istome!

O otmicama vanzemaljaca, o otmicama u kojima sudjeluje vojska, o kontroli i zarobljavanju naših Duša.
Malanga uopće ne sumnja, da dobri vanzemaljci ne postoje, kao što ne sumnja ni da su anđeli moguće – demoni, a demoni - moguće vanzemaljci!
Napisao je o tome i knjigu «Alieni o Demoni», a trenutno jedino što želi, je dijeliti ove informacije do što većeg broja ljudi, jer vjeruje kako živimo «rat za naše Duše».
http://galaksija.com/literatura/malanga_transkript_predavanja.pdf



Eve Lorgen

Ovdje bih svakako spomenula još jednu autoricu – Eve Lorgen! Eva je autorica knjige «The Love Bite» u kojoj progovara o utjecajima vanzemaljaca na naše ljubavne veze. O tome nešto više ovdje:

http://www.galaksija.com/metafizika/amorovastrijela.htm
Uz pisanje knjiga, (nedavno je izdala i drugu: « The Drak Side of Cupid») Eve se bavi istraživanjem vanzemaljskih otmica, radi s hipnozom, koristeći u radu sve informacije do kojih su došli svi do sada navedeni.

Evin rad smatram vrlo važnim, jer općenito – nisu otmice jedino djelovanje koje nad nama provode vanzemaljci. One su samo jedan dio – drugi se odnosi na paralelno djelovanje programa kojima smo izloženi (u koje konačno ljudi vjeruju), a koji unutar sebe sadrže, upravo naše poimanje/percepciju veza nas, s ljudima koji nas okružuju. Eve je težište o kojem piše, usmjerila na ljubavne veze između muškaraca i žena, a ja mislim da je priča još detaljnija – točnije – mogli bi se zapitati, ne samo o "romantičnim" vezama, već i rodbinsko/obiteljskim u kojima se često pitamo kroz događanja: a što sad ljubav ima s tim! No, o tome uskoro.

Ovo je bio kratki opis djela i rada ljudi, koji su mene -  na samome početku odredili. Na početku, u kojem sam bila, samo još jedan broj u moru otetih – onom moru u kojem uglavnom mislite, gdje sam to bila noćas, šta li sam to radila, onom u kojem se lagano utapate misleći kako, nešto s vama, zasigurno nije kako treba!

Prve sam odgovore od njih dobivala, a prve korake u radu, svakako mi je olakšao još jedan autor, dr. William Baldwin, autor knjige: « CE-VI» ili «Bliski susreti opsjedačke vrste».

Dr. William C.Baldwin
On je osim pisanja, radio i s klijentima, regresivnom hipnozom. U radu mu je pomagala supruga Dorothy, koja je zajedno s klijentom, ulazila u stanje hipnoze te su na taj način «surađivali» u radu, što im je isti znantno olakšalo.

Uglavnom su veliki doseg napravili u polju rada s demonskim nakačenjima, kao i onime što nazivamo prizemljene duše, misaone forme, fragmentacije...

Posebnost njihova rada bila je u tome, da su svaki entitet – rehabilitirali! To znači da su svakog primjerice demona, doveli do toga da unutar sebe ugleda svijetlo i osvijesti svoju Bit! Što znači, ništa nisu «uništavali», već su isti uz pomoć Svijetla i Arhanđela Mihaela – slali kući u Svijetlo. Uskoro su primjetili da neki entiteti imaju vanzemaljsko porijeklo! O tim i takvim slučajevima – napisao je i knjigu koju dajem u nastavku.

Osobno, radila sam metodom Baldwina, koja mi se u samom početku, a svakako zbog određenih programa koje je Baldwin podržavao (religijskih) – a sama ih smatram baš time – programima! – nije učinila dostatnom! Istovremeno, Baldwin nije uzimao u obzir «paravan memoriju», pa je i taj dio ostajao upitan.

No, to ne mijenja činjenicu, da je u svojim «tehnikama» rada s ljudima u hipnozi, dao neke detekcijske smjernice koje su izvrsne i koristim ih još i danas. Isključivost nikada nije mudra, a svaka informacija može biti važna! Pa tako i sve što je ovaj čovjek ostavio za sobom (umro je od raka, a s rakom se «bori» i njegova supruga), spada u iskustvene iz kojih se može mnogo naučiti! Između ostaloga, tko zna do čega bi još došao da je poživio! Ili do čega je možda došao, ali nije to zapisao.

Ovdje možete pročitati prevedenu knjigu koju sam spomenula:

http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=5&t=3281
  
http://www.udruga-trag.hr/index.php/tekstovi/o-utjecaju-na-covjeka/47-postoji-li-rjesenje-vanzemaljskih-otmica