! HVATANJE DUŠA i NASILNO UGURAVANJE U TIJELA - Truman Cash

Prevod 9. poglavlja knjige Trumana Casha "Eye of Ra"

MEĐUŽIVOTI, IMPLANTI i VANTJELESNE OTMICE (abdukcije)

Od 03.12.1995. do 07.01.1996. povratila su mi se sjećanja na nekoliko incidenata koje sam proživio tijekom međuživota {in-between lives}. 

Tako sam shvatio kako sam zaglavio u zamci reinkarnacijskih ciklusa na Zemlji. Posljedično tome, otkrio sam jednu od najčuvanijih tajni o vanzemaljskoj manipulaciji.

U ciklus utjelovljenja na Zemlji sam uhvaćen prije 12 389 godina. Prije toga sam bio slobodno biće. Kad kažem "slobodno biće" onda mislim da sam bio spiritualno biće koje još nije bilo uhvaćeno u kompulzivni, nedobrovoljni reinkarnacijski ciklus. Bio sam slobodan da svojim izborom budem ili ne budem u tijelu. Mogao sam biti u tijelu na način da ne budem "zaglavljen" u njemu. Proveo sam većinu vremena jednostavno kao slobodno biće koje nije u tijelu.

Međutim, postojala su vremena kada sam privremeno bio stavljen u tijelo u implantacijskim postajama. U tim slučajevima s vremenom sam bio oslobođen iz tijela i onda bih nastavljao sa svojim sretnim načinom života kao slobodno biće.

Kao što ćete vidjeti, razlika ovdje na Zemlji je to što ovdje postoji SISTEM kojim se kreira amnezija i kojim se uhvaćena bića drže utamničena u naizgled beskonačno ponavljajućem KRUGU ponovnih utjelovljenja {reinkarnacija}.

Kada se netko uključi u obimnu 'terapiju prošlih života', otkriva mnoge različite vrste postaja za implantiranje. To su duhovne zamke dizajnirane da prevare slobodno biće i zatim ga na silu ubace u tijelo. Zajednički nazivnik svih tih iskustava je elektronika. Postoje mnoge različite vrste visoko razvijenih elektronskih metoda za te svrhe. Čini se da elektromagnetizam igra ključnu ulogu u tim procesima. Ono što je mene zaprepastilo je to da bića bez tijela mogu biti učinkovito kontrolirana putem elektronike.

Kolikogod da ovo zvučalo nevjerojatno, ipak se radi o uobičajenom fenomenu, i svatko može iznaći mnoga takva iskustva iz prošlosti. Znači, svi smo bili žrtve tih tehnika implantacije.

Npr, 03.12.1995. u sjećanje mi se vratio jedan incident koji je otpočeo samnom kao slobodnim bićem u prostoru. Zainteresirao me jedan vrlo veliki diskoliki brod (vozilo/svemirska letilica), pa sam ušao u njega. Čim sam ušao ščepalo me nekakvo polje električne sile, doguralo do nekog mjesta u brodu, a onda sam bio "usisan" u tijelo pomoću nekakve elektronske vučne zrake.

Tada sam bio usidren u tijelo putem serije pulseva elektronskih valova koje sam osjećao kao intenzivne elektro šokove. To me je nadvladalo i zabilo u glavu tog tijela. Dva visoka bića sa tankim rukama, nogama i vratovima te povećanim glavama su mi prišla kod uređaja za implantiranje. Jedno je od bića (telepatski) reklo: "Sada si jedan od nas." Ta dva bića su mene i moje novo tijelo otpratila do kontrolnog tornja u centru tog broda. Brod je iznutra bio otvoren i bez razdjeljnih zidova, a bio je veličine nogometnog stadiona.

Ta dva bića su me zatim naučila kako rukovati instrumentima u kontrolnoj sobi. Ti su instrumenti/uređaji služili da se pomoću njih druga bića zarobljavaju u tijela. I tako sam odmah nakon što sam implantiran postao onaj koji implantira.

U drugom sam incidentu bio putovao univerzumom sa prijateljem, također slobodnim bićem. Bilo je zaista zabavno, poput biti cijelo vrijeme na odmoru i razgledavati mnoge nove i interesantne stvari. A zgodna je stvar biti kozmički turist – ne treba ti novac, hrana, smještaj, itd, i ne trebaš se vratiti doma.

Došli smo do postaje za implantiranje na planeti koja je privukla moj interes. Bio je tamo neki goli čovjek i nekoliko golih žena koje su ga stimulirale. Moj dobar prijatelj, osjećajući prijeteću opasnost, upozorio me da se ne približavam. Na nesreću, ja sam zanemario njegovo upozorenje i ušao u tijelo muškarca kako bih iskusio seksualni čin. Tada je netko pokrenuo nekakvu elektroniku i usidrio me u tijelo muškarca. Kako sam kasnije otkrio kroz istraživanja svojih prošlih života, sex je već dugo u upotrebi kao mamac slobodnim bićima da uđu u tijelo.

U nešto nedavnijem incidentu, kao slobodno biće u području Zemlje, radio sam za jednu ET grupu – mislim da su se zvali Teolozijani ili Telozijani {Theolosians, Thelosians}. Radio sam izvan jednog velikog diskolikog broda iznad Zemlje. Moj je posao bio da idem vani i dopremam bića koja će biti ubacivana (implantirana) u tijela.

U tom sam incidentu naišao na diskoliki brod Sivih {Grays} koji su baš bili oteli jedno ljudsko biće sa Zemlje. Čovjek je ležao na ispitnom stolu, a visoki Sivi su stajali sa obje strane stola radeći na otetom. Ušao sam u brod i promatrao njihove aktivnosti.

Na moje iznenađenje, iznašao sam da su njihova oprema i abdukcijske procedure bile iste kao što su i danas. Obzirom da se ovaj incident zbio prije oko 15 290 godina, to mi kazuje da oni imaju sposobnost putovanja kroz vrijeme. Jer ja ne vjerujem da bi njihove metode, tehnologije i aktivnosti ostale nepromijenjene kroz razdoblje od preko 15 000 godina.

Kako su Sivi bili zaokupljeni sa otetim, ja sam došao iza glave jednog visokog Sivog koji je stajao tik do stola (sa lijeve strane otetog). Ušao sam u glavu Sivog, zatim se priključio na to biće (Sivog) i izvukao ga kroz glavu. Uzeo sam ga i odnio na Telozijski brod gdje je tijelo čekalo spremno na implantaciju. To je humanoidno tijelo bilo vezano za jednu stolicu. Smjestio sam biće u to tijelo kroz glavu i zatim se odmaknuo od stolice. Mogao sam držati to biće u tijelu iako sam bio deset metara udaljen. Netko je uključio elektroniku na stolici i usidrio biće u tijelo.

Kako sam se prisjetio tog incidenta, osjetio sam grizodušje zato što sam zatočio tog Sivog u to drugo tijelo protiv njegove volje. Koliko god da prezirem Sive, to nije ono što želim.

Taj je incident također pokazao da sam u toj točki svog postojanja imao veće sposobnosti bez tijela nego sa tijelom. Kada sam izvukao to biće iz tijela Sivog, to je pokazalo da sam imao više moći od njega. Kada sam ga držao prikovanog dok je bivao elektroniziran u svoje novo tijelo, to je bilo kao da sam imao vrlo dugu nevidljivu ruku. Naravno, ja sam od tada izgubio te sposobnosti. Međutim, ja vjerujem da mi imamo potencijal da povratimo naše naslijeđene sposobnosti kao moćna spiritualna bića.

Taj incident također može objasniti zašto sam ja jedan od otetih, "Izabrani". U početku sam ja predstavljao problem za Sive. Stoga su mi oni pripremili zamku putem koje su me zatočili i lišili mojih sposobnosti kako bi me spriječili da se miješam u njihove aktivnosti na Zemlji. I tako Sivi sada predstavljaju problem za mene.

06.12.1995. Sesija otkrivanja sjećanja:

Prije 12 389 godina bio sam vani u svemiru kao slobodno biće i gledao dole prema Zemlji. Nisam primjetio da mi se približava crna kuglasta postaja za implantiranje, jer sam bio fokusiran na planetu. Nevidljiva elektronska vučna zraka me ščepala i odvukla u šuplju strukturu unutar postaje za implantaciju. Preplavila me iznimna snaga te vučne zrake i učinila da se osjećam užasno. Unatoč mojim sposobnostima kao slobodnog bića, nisam se mogao osloboditi. Bio sam uvučen u ulaz, a to je bio jedan tunel u centru udubljene površine. Zatim sam ubrzavao niz taj dugi zakrivljeni tunel prema SVJETLOSTI na kraju tunela. (Moj naziv za ovu vrstu postaje za implantiranje je "usisavač duše")

Nakon što me totalno nadvladala ta energetska zraka i nakon što sam bio uvučen kroz taj tunel, počeo sam se osjećati vrlo letargično. Zatim sam se našao u sobi za implantiranje, sabijen u žensko tijelo pomoću energetske zrake BIJELE SVJETLOSTI koja me nabijala u tijelo. Ta je energetska zraka bila toliko iritantna da mi se čini da sam vrištao. Počeo sam se boriti / opirati koristeći tijelo. To je način na koji oni znaju da je implantiranje završeno – jer sam koristio SVOJE TIJELO za suprotstavljenje postupku.

Dva visoka insektoidna bića koja su izgledala poput bogomoljki su me zatim otpratila do drugog dijela postaje za implantiranje. Sada sam bio u vrlo velikoj sobi BIJELE SVJETLOSTI. Kretao sam se naokolo besciljno među ostalim ljudskim tijelima u toj gustoj-magli-nalik SVJETLOSTI. Kroz telepatsku hipnozu čuo sam hipnotički glas koji mi je šaputao u glavi: "Spavaj. Ne brini. Mi ćemo brinuti o tebi. Ne pamti. Nemaš prošlosti. Nećeš trebati upamtiti prošlost. Budi ovdje sada. Nema više misli o prošlosti. Zaboravi prošlost. Kreni naprijed u novi život. Započećeš novi život u SVJETLOSTI."

Nakon što sam temeljito obrađen u amnezijskoj sobi BIJELE SVJETLOSTI, prišla su mi dva insektoidna bića i rekla da sam spreman za novi život. Otpratili su me u još jedno prostrano otvoreno područje, koje je zapravo bilo hangar u kojem su se nalazili mnogi leteći tanjuri. Otpratili su me do jednog letećeg tanjura.

U ovoj sam sesiji doživio iznenađenje kada sam vidio kako izgleda unutrašnjost tog broda – bila je to preslika Ra-ovog broda, oko Ra! {eye of Ra!} Jedina je razlika bila što u ovom brodu nije bilo prijestolja.

Insektoidi su me zatim letilicom spustili do Atlantide. Kada smo sletjeli, krenuo sam niz rampu pravo u amnezijsku maglu BIJELE SVJETLOSTI izvan letilice. Očito, ET-i {vanzemaljci} mogu stvoriti ovu "maglu" u unutrašnjosti nekog prostora kao i vani.

Jedan od bogomoljastih tipova mi je rekao da se neću ničega sjećati i da ću sada započeti svoj novi život. Zatim su odletjeli ostavivši me na brežuljku sa kojeg sam gledao u ocean.Počeo sam hodati terenom. Kasnije su me našli neki Atlantiđani i zaključili da ću biti dobar za žrtvovanje. Završio sam u hramu ležeći na kamneom sarkofagu. Velikim su nožem razrezali moj prsni koš, pili moju krv i jeli moje srce. Bila je to ista inicijacija Bratstva Zmije koju sam doživio u Egiptu 9 000 godina kasnije!

Zatim sam napustio svoje tijelo i vratio se u istu postaju za implantiranje. Zatim sam odskočio natrag u Atlantidu i ušao u maternicu majke koja je upravo rađala djevojčicu. Ovog puta me nisu implantirali u tijelu u postaji za implantiranje. Umjesto toga su me jednostavno programirali da se vratim u Atlantidu i uđem u tijelo bebe tijekom poroda.

Ostatak sam života proveo u toj kući. Kuća u kojoj sam bio rođen je imala predivan pogled iznad litica nad oceanom. Odrastao sam u toj kući i nastavio živjeti u njoj i nakon smrti roditelja. U toj sam kući i umro i nakon toga se opet vratio u istu postaju za implantiranje.

05.12.1995. sam otkrio još jedan incident iz međuživota koji predstavlja malo drugačiji oblik implantacijske tehnike. Ovdje sam priložio cijeli transkript te sesije. Moja me supruga provela četiri puta kroz taj incident. Primijetit ćete kako svaki puta kad ponovo prolazim kroz incident izranjaju novi detalji. Istraživači koji su upoznati sa hipnotičkim tehnikama mogu primijetiti neke razlike između tehnika koje mi koristimo i standardnih hipnotičkih procedura.

05.12.1995. Sesija otkrivanja sjećanja:

"Prisjeti se zadnje sesije."
"To je bilo kada sam stavljen u tijelo." (radi se o sesiji 03.12.1995.)
"Skeniraj posljednji incident."
"Bio sam uvježbavan da zatočujem bića u tijela, ali se ne sjećam nijednog specifičnog incidenta stavljanja bića u tijela. Zapanjujuće je kako mogu komprimirati bića u vrlo malu glavu."
"Je li to sve iz tog incidenta?"
"Da."
"Vrati se ranijem sličnom incidentu."
"Ima nešto tamo – neka osjetljivost/gađenje u trbuhu i trzanje u desnoj nozi. To uključuje jednog vanzemaljca, sličnog bogomoljki. Imam utisak glasa, vjerojatno neko programiranje. Nešto je bljesnulo u mojoj glavi. Upravo prolazim utiscima. Vidio sam magličastu SVJETLOST. Čujem glas koji govori 'Idi u SVJETLOST,' i ja idem u SVJETLOST. Kao da sam u velikoj sobi. Iz nekog razloga sam se vratio u školske dane, u dvoranu za vježbanje, neznam zašto."

(U retrospektivi, mislim da se to dogodilo zbog toga što me soba BIJELE SVJETLOSTI podsjetila na dvoranu za vježbanje/tjelesni odgoj)

"Ovo zvuči apsurdno, ali idem dalje. Imam utisak da sam stavljen u tijelo i u kapsulu i da sam u toj kapsuli poslat na planetu. Tu je i užasan osjećaj u mom tijelu kao da mi se događa nešto užasno. To bogomoljkasto biće iznad mene. Upravo prije no što sam stavljen u kapsulu. Kapsula je sletjela u vodu na plaži, tropsko područje. Mislim da sam potpuno gol."
"Počni od početka ovog incidenta i vidi možeš li prikupiti još detalja."
"Ne idem na početak, nego negdje u sredinu incidenta. Fraza 'Idi u SVJETLOST'. To je jedna postaja za implantiranje. Vidim veliku kuglu, možda poput svemirske postaje."

"Što se dalje događa?"
"Insektoid. Mislim, baš prije toga, nalazim se u području kao neka okrugla soba, i tamo je to intenzivno BIJELA, zasljepljujuća SVJETLOST koja dolazi iz zidova."
    (Soba u kojoj sam bio bila je okrugla i imala je promjer od oko 4 metra. Zidovi su iznutra zračili tim svjetlim energetskim poljem BIJELE SVJETLOSTI.)
"Tu je borba da se oduprem sili SVJETLOSTI koja se nalazi 360 stupnjeva oko mene, koja me prisiljava u ovo tijelo. Osjećam je u tijelu – ne samo u glavi – nego i torzu. Nije da me samo sabijaju u glavu.

O, čovječe, ne idi u SVJETLOST. Ta se kugla otvara na jednom kraju tvoreći vesica pisces. Zanimljivo je kako se to vezuje. [Otvor je poput vertikalnog proreza oka mačke]. Izlazim kroz taj otvor. U tijelu sam i gol. Nalazim se u velikom prostoru sa visokim stropom. Osjećam kao da sam teleportiran u drugu sobu iznad ove. To je soba gdje vas polegnu na stol. To je kontrolna soba. To nije soba poput kutije. Čudna je. Ta bića, ne vjerujem da su Sivi. Kao neki insekti sa tankim nožicama. Komuniciraju telepatski. Ležim na stolu. Nešto mi tu rade, nešto poput visokog napona ili slično.Mislim da me tim procesom usidruju u moju glavu."

"Kakvo tijelo imaš?"
"Muško. Dlakavo sa kožom kavkaskog tipa. Nečeg kao da sam se prisjetio: Ta su bića 'drevna.' Vidio sam to na TV-u, ali ovo je nešto kao znanje o tome da su drevni. Pored mojih nogu je čahurasta kapsula. Ubačen sam u nju i ispaljen na planetu. Mislim da se radi o Zemlji."
"O kojem vremenskom razdoblju se radi?"
"Neznam. Kapsula je sletjela u more pored otoka, kod neke pješčane plaže. Nisam siguran o vremenu."

"Vrati se na početak incidenta."
"Uredu. Idem u ogromnu kuglastu svemirsku postaju. Prolazim kroz tunel SVJETLOSTI. Na kraju tunela je soba – i tijelo – sa intenzivnom SVJETLOŠĆU i silom koja pritišće, gura i prisiljava u ovo tijelo. Sada mogu osjetiti tijelo jer me energetsko polje gura u njega. Kavkaško, muško, golo." [U ovoj točki uspoređujem sadašnje tijelo i genitalije sa tijelom u koje sam bio ubačen u tom incidentu.] "Tada se taj otvor nalik mačjoj zjenici otvorio. Izlazim. Počinje imati smisla: Programira te da budeš dijete i izađeš kroz kanal rođenja. {AKA vagina}"

[Upravo sam shvatio da su dizajnirali tu razrađenu šemu zamke da bude paralelna prirodnom procesu rođenja gdje se biva izbačenim kroz tunel (rodni kanal, vaginu) prema SVJETLOSTI na kraju tunela i kroz otvor nalik mačjoj zjenici (vulvu).]

"Tu je veliko prostrano područje, ogromno, visok strop, zid ide gore." (Kugla za implantiranje je smještena u toj vrlo velikoj sobi.) "Zraka dolazi sa plafona visokog stotinu metara. Odvučen sam zrakom. Telepatski me navode: 'Ovuda, molim. Lezi na stol, molim.' Vrlo su uglađeni. Ležim na tom metalnom stolu. Ponovo energetski izboji. Koncentriraju me u glavu tijela. Izgledaju poput bogomoljki. Dugi vratovi. Kada ih pokušavam pogledati u lice, glava me zaboli. Osjećam se zaista tužno."

"Zašto se osjećaš tužno?"
"Jer me stavljaju u tijelo. Prevarili su me. Stavili su me u kapsulu i poslali na planetu. Sletjela je u ocean pored plaže. Otvara se, ja izlazim. Tropsko područje; vruće je."
"Daj mi brzi odgovor – kada je to bilo?"
"Nešto prije 5 000 godina. To mi prvo pada na um. Vruća klima. Izobilje hrane. To je tamo gdje živim. 15 000 ili 5 000 – nisam siguran. Pitam se jesam li bio slobodno biće." 
"Vrati se na početak incidenta."
"Mislim da je početak onda kada sam umro. To je borba sa mačevima. Mislim da mač prolazi pravo kroz mene, kroz trbuh. Čujem ovo ('Idi u SVJETLOST') – nalazim se izvan tijela – ne znam da li mi to netko priopćuje ili štagod, ali idem u SVJETLOST, tunel od SVJETLOSTI, vrlo brzo. Ta SVJETLOST ide u postaju za implantiranje, koja je baš ogromna. Podsjeća me na manju planetu ili mjesec. Na kraju tunela od SVJETLOSTI, u toj sobi sa blještećom BIJELOM SVJETLOŠĆU, u sredini se nalazi tijelo. SVJETLOST me gura u tijelo. Postoji neki pritisak u mojoj glavi. Kugla se otvara tvoreći hodnik kojim izlazim (kroz otvor oblika mačje zjenice). Izlazim u sredinu sobe.

Koračam i lebdim do te sobe gdje su ta 'drevna' bića, nalik bogomoljkama. Ja sam bijeli muškarac. Idem do kapsule. Otvara se. Jedna strana sobe pretvara se u kontrolni panel – nešto poput Zvjezdanih Staza. U kapsuli mi daju elektrošok. On me još više usidruje u tijelo, posebno u glavu. Bogomoljkasto stvorenje mi daje telepatsku komandu da budem u mojoj glaviRade još neke stvari da me nabiju u glavu – intenzivno mitraljiranje kao pneumatskim čekićem. Vodi te u glavu. Kada je završio sa time, kapsula se zatvara. Izvana nije glatka. Ispaljuju je prema Zemlji. Slijeće u ocean. Izlazim na plažu. Čini se da oni prikupljaju te kapsule nakon prizemljenja. Izgleda poput bitke u kojoj sam bio na bliskom istoku. Mislim da je to bilo prije pet i nešto tisuća godina.

"Smatraš li da si se prisjetio svega iz tog incidenta?"
"Bilo je to prije 5 349 godina. Ne idi u SVJETLOST. Bio sam u pravu glede toga. To ima smisla. Osoblje iz Zmijske Grupe. New Age SVJETLOST. To je dio zamke."
"Je li uredu ako sada napustimo taj incident?"
"Da."


12.09.1995., J i ja smo održali sesiju u kojoj sam otkrio nekoliko sličnih incidenata ulaska i izlaska u tijela na ovoj planeti.

Ja sam došao u ovaj sunčev sistem kao slobodno biće prije 55 539 godina. Ušao sam u brod koji se kretao prema Zemlji. Ušao sam u tijelo vođe misije, snažne i samosvjesne žene. Imala je prekrasno tijelo, građeno kao sportaš. Nisam bio programiran da uđem u njeno tijelo, ušao sam slobodnom voljom. Onda sam se sjetio još jednog događaja gdje sam slobodnom voljom prije 25 329 godina opet ušao u žensko tijelo na Zemlji.

Sljedeći incident se dogodio nakon što sam postao zaglavljen u programirane opetovane cikluse inkarnacije / ulaska u tijelo na Zemlji. Otkrio sam više značajnih podataka u vezi vanzemaljske manipulacije.

09.12.1995 Sesija otkrivanja sjećanja:

"Sjeti se sličnog incidenta."
"Imam tu bol koja je počela jučer na desnoj strani kralježnice. U tijelu sam. Koplje ili nešto se zabilo u moja leđa. To je muško tijelo. Imam bradu.  Osjećam kao da su mi ruke vezane konopom na neku skelu za mučenje. Kažnjavan sam. Tada sam izašao iz tijela i otišao do postaje za implantiranje. To je onaj isti tip postaje "IDITE U SVJETLO" gdje se ide nakon smrti (soba BIJELE SVJETLOSTI).

Nakon toga sam bio poslan dole u Babilon u tijelo jedne bebe. Ušao sam u tijelo tog čovjeka, dok je bio mučen ili sam možda sam bio 'stavljen' unutra. (Nisam se mogao sjetiti niti jednog sjećanja iz života tog čovjeka, pa sam znao da ja nisam bio živio taj život.) Tu je ta drvena naprava (skela) s konopcima koji se vežu na noge i ruke. Gledam to sa stražnje strane tog čovjeka, a zatim ulazim u tijelo. To ima neke veze sa postajom za implantiranje. Očito sam samo poslan u ovo tijelo dok je ono bilo mučeno ili kažnjavano. Koplje je probolo tijelo s leđa kod desne lopatice. Onda opet idem gore do postaje – i tako stalno – gore i dole".

"Kad je to bilo?"
"Prije 5619 godina. Zatim sam otišao do postaje, da bi se nakon toga rodio u kao muška beba u Babilonu. Imam osjećaj da nije bilo jako loše u tom životu."
"Sjeti se sličnog incidenta."
"Nešto u vezi američkog kontinenta, s druge strane planete (iz Babilona). Idem u jednog Indijanca, u ono što je sada Florida. Imam spoznaju da je to ono što sada zovu walk-ins, to je zapravo 'oni-nas-stavljaju-u-tijela'. Onda oni daju upute da se preuzme kontrola nad tim tijelom. Imam mali brod. Tu ima i aligatora. Počeo sam taj život od rođenja u kolibi izrađenoj od mahovine i blata."

"Kad je to bilo?"
"Prvi broj koji mi pada na pamet je prije 625 godina."
"Sjeti se sličnog incidenta."
"Dolazim u ovo tijelo (svoje sadašnje tijelo). Silazim, ne znam kako sam došao ovdje dole, silazim u grad Spokane, gledajući bolnicu Srca Isusova odozgo. Ulazim u tijelo unutar moje majke i bivam izguran van. Pokušavam shvatiti odakle sam došao prije toga. Umro sam 1945 i otišao do implantacijske postaje.

Čini se da se nakon smrti uvijek prijavljujem u jednu te istu. Nakon tunela SVETLOSTI ulazim u sobu gdje su tijela koja se muvaju unaokolo i ušao sam u stražnji dio glave jednog od tih ljudi koji su programirani u sobi BIJELE SVJETLOSTI. Programiran sam: ".... budi u SVJETLU. ... Uvijek se VRATI u SVJETLO. ... Sigurno utočište. ... Bez straha...
 
Ja točno mogu vidjeti zašto su ljudi privučeni toj bijeloj svjetlosti. To je kao odmor, muvanje unaokolo u bijeloj svjetlosti. Nema boli tamo. Programiran si da budeš ovca. Niste izloženi nikakvim problemima. Postoje i drugi dijelovi tog broda/postaje gdje ste silom uguravani/ ubacivani u tijela sa energetskim zrakama

Otkrio sam još jedan incident u ovoj sesiji. Otkrio sam da sam živio jedan kratki život između 1945 i 1949. Kad sam umro 1945, otišao sam do implantacijske postaje, a zatim došao odmah natrag na Zemlju. Mislim da je to bila Philadelphia, Pennsylvania. Živio sam s majkom i ocem u stanu iznad vrlo prometne ulice. U dobi od četiri godine sam izjurio na ulicu, te me je udario auto. Tada sam napustio tijelo i prijavio se na moju uobičajenu implantacijsku postaju, te sam poslan natrag u bolnicu Srca Isusova u Spokane, gdje sam ušao moje sadašnje tijelo u 1949.
07.01.1996 sam se sjetio moje smrti kao Ramzes II.

07.01.1997 Sesija vraćanja sjećanja:

"Prije 3219 godine sam umro kao Ramzes II. Ležim u krevetu, umirem. Starac sam, a sluge dolaze i odaju mi počast, meni, Sinu (od) Ra. Ne bojim se smrti, jer vjerujem da sam besmrtan. Čak i moje tijelo će se obnoviti, kad odem živjeti s Bogovima. Imam 89 godina. Moje tijelo umre i ja izlazim. Idem na implantacijsku postaju kroz cijev ili tunel. Čini se da je tunel zakrivljen. Ja sam u BIJELOJ SVJETLOSTI. Čini se kao da sam nakon toga opet stavljen u tijelo. "

"Kakvo tijelo je to?"
"Muško tijelo."
"Ljudsko?"
"Da. Prvo sam odveden opet u SOBU BIJELE SVJETLOSTI sa svim tim tijelima koja se muvaju unaokolo. To je prije 3219 godina. Oni nas programiraju sa 'MIR i ODMOR.' Ideja je stvoriti mjesto u kojem je vrlo ugodno biti. "... BOG te voli. .... TI SI VOLJEN..." je kao šapat u mojoj glavi, vrlo umirujuće. Radost i ljubav. Ja se uvijek mogu vratiti u svjetlo. Da budem u miru. Insektoidi su onda me odveli iz te sobe BIJELE SVJETLOSTI. Idem u nekakvo "oko". Hodam gore po rampi na "oku". Unutra sam. Kao da sam gol. Sjedam ... To je isti tip broda kao od Ra. Sjedim ovdje u letjelici, u "oku". Ja sam u tom svom novom tijelu. Letjelica slijeće negdje. Hodam niz rampu. Vani je sunčan topao dan. Čini se da sam u pješčanoj pustinji, opet u Egiptu. Čini se da je brod sletio kod piramide, kod Giza visoravni."

"U tom novom tijelu, imaš li osjećaj posljednjeg života? Da li ga se sjećaš?"
"Da i ne. To sve izgleda vrlo poznato. Gol sam, tako da netko dolazi i stavlja ogrtač na mene."
"Jesi li u ljudskom tijelu?"
"Da."
"Da li osoba koja donosi haljinu razgovara s tobom? "
"Postoji više od jedne osobe. To je kao da sam dočekan. Ulazim u neku vrstu visokog položaja. Kao da sam učitelj sada. Osjećam se kao da sam veliki svećenik, a ne faraon. Još uvijek služim Bogovima. Učim ljude o fizičkoj besmrtnosti. Upravo sam napustio ono staro tijelo i dobio novo. Osjećam se nelagodno, kao da sam malo drogiran."

"Vrati se na početak incidenta."
"Prije 3219 godina. Ja sam faraon Egipta. Umirem. Ne osjećam se loše u vezi umiranja. Radujem se besmrtnosti s bogovima, to je sustav vjerovanja kojeg smo učili. Umirem od starosti, ostavljam svoje tijelo i prolazim kroz tunel svjetlosti. To vas jednostavno vuče kao sila kojoj ne mogu odoljeti. To je kao usisna zraka za dušu. To vas samo usiše. To je gotovo isto kao i kad sam prvi put bio stavljen u tijelo prije 12 389 godina u Atlantisu u kojem sam bio žrtvovan. Postoji sfera oko 4 metara u promjeru (TO JE SVJETLOST NA KRAJU TUNELA). Zidovi ove sfere su sjajni sa bijelom SVJETLOSTI. U sredini te sfere je muško tijelo. Ja sam utisnut u to tijelo. To je vrlo ograničavajuće. Izlazim iz te velike sobe. Dva bića su vani. Prvo sam mislio da su BIĆA SVJETLOSTI. ALI to su bogomoljke! Oni me vode u bijelo, maglovito svjetlo. Programiraju me: "... MIR.... ODMOR" – tako umirujući šapat u mojoj glavi. Riječi: "... BOG te voli ... MIR JE U SVJETLU..."
Ja sam programiran da sam sada s BOGOM. "... UVIJEK SE VRAĆAJ SVJETLU."

Ja točno mogu vidjeti zašto ljudi misle da je odlazak u SVJETLOST nešto dobro - zato jer se OSJEĆA tako dobro. "... Ja ću započeti novi život SADA.... STARI JE PROŠAO. ... Bit ćeš SIGURAN U SVJETLU ... Uvijek možeš doći K SVJETLU."
Vi se osjećate stvarno voljeni, da ste stvarno posebni. (Kad sam rekao 'stvarno voljeni i stvarno posebni", rekao sam to u sarkastičnom tonu. Njihovo programiranje je jako slatko, ali vrlo neiskreno i lažno. Primijetio sam tu istu sirupasto slatku, obmanjivačku retoriku iz kanaliziranih Plejađana.)
Tako sam onda izvađen iz sobe bijele svjetlosti. Imam dojam da su to bila BIĆA SVJETLOSTI, ali nisu! "

"Što je to BIĆE SVJETLOSTI?"
"BIĆE koje je samo od SVJETLA. Ali oni nisu. Oni su insektoidi! Očigledno su koristili telepatsku hipnozu da stvore tu bolesnu iluziju da su oni BIĆA SVJETLOSTI. Idem u hangar gdje su 'oči' ( letjelice koje izgledaju kao "Oko od Ra"). Posjednut sam.

"Jesi li jedini?"
"Da, osim da netko upravlja letjelicom. Samo sjedim tamo neko vrijeme. Oni me vode negdje. Vani je svjetlo. Gol sam. Telepatski mi je rečeno da idem niz rampu letjelice. Pretpostavljam da sam transportiran od jedne bogomoljke.
"Kada su pozdravili ti ljudi, da li su ti išta rekli?"
"Ne. Oni me tretiraju kao svetu osobu. Pomažu mi da obučem halju i sandale i neku vrstu pokrivala za glavu, vrlo visokog."
"Ima li zgrada oko vas, grad ili tako nešto?"
"Mi smo u Giza visoravni. Vozim se u kočiji. Vraćamo se istočno prema Nilu. Navodno, sada sam dio svećenstva. Jedan od mojih sinova je faraon. Velika piramida u Gizi je veliki dio mog života i sada kao svećenika. Nastavljamo rituale u Velikoj piramidi. To je kontinuirano. Pomažem u produživanju cijele te stvari sa pijenjem krvi."
"Kako ti je ime kao svećenik?"
"Dio imena je Amen. "
"Što to znači?"
"Sveti čovjek od Boga, samo 'sveti čovjek' je glavni smisao. Zvuči čudno, ali sam gotovo kao lik Isusa. To je kao ista vrsta bića. Dođeš od Bogova, i ti si učitelj. Postoji osjećaj 'svetosti' u vezi mene. Kanalizirao sam. Bio sam programiran, a dio tog programa je primanje poruka od vanzemaljaca preko kanaliziranja da se održava religija. Mislim da je ovo ono što je i Isus bio – nešto poput visokog svećenika. Ovo je više od 1200 godina prije Isusovog. Tada su slijetali sa svojim tanjurima ispred svih
"Koliko je vremena prošlo između smrti kao Ramsesa i povratka kao svećenika?"
"Čini se kao nekoliko sati. U tom životu, između programiranja i kanaliziranja, ja sam bio glasnik Božji, sveti čovjek svih Bogova. Nisam predstavljao samo jednog Boga. Nastavio sam provoditi rituale Bratstva Zmije. Inicirao sam i vlastitog sina - faraona - u Bratstvo Zmije. To sve se dogodilo prije 3219 godina. "

Spoznaja koju sam dobio tijekom ove sesije je bila u vezi ET tehnologije i usidravanja duša u tijela. Došao sam do tog zaključka kad sam ponovno proživljavao usidravanje u muško tijelo u sferi na kraju tunela. Čini se da je elektromagnetika igra ključnu ulogu u tom postupku. Odjednom sam shvatio da su oni koristili živčani sustav tijela uključujući i mozak da implantiraju/usidravaju bića u tijela. Živci prenose električna punjenja, što stvara elektromagnetska polja oko tijela. Čakre su jednostavno živčane mreže, koje stvaraju elektromagnetska polja.

U religijama Zmije, posebno u istočnjačkim duhovnim praksama i New Age kanaliziranjima - puno pažnje se stavlja na razmišljanje o čakrama, "čišćenju" čakri i kanaliziranju energije kroz čakre. Pri tome, duhovno biće u tijelu samo sebe usidruje dublje u tijelo slanjem energetskih pulseva kroz ove živčane mreže. Zapravo sam iskusio ovaj fenomen tijekom vježbe "Energije i Svjesnosti" učene od kanaliziranog entiteta Ramthe. Nakon prakticiranja sam postao više i čvršće usidren u tijelu.

Također, samo stanje obraćanja pretjerane pažnje na tijelo pomaže ojačati vezanost za tijelo.

Imao sam priličnu komunikaciju sa "kanaliziranim Plejađanima" u suradnji sa ženom koja je trenirana da kanalizira Plejađane Barbare Marciniak. Ovi tzv. Plejađani su me naveli da "čistim čakre" kao jedan od postupaka koje sam morao obaviti kako bi okončao moje vanzemaljske otmice. Pratio sam njihove savjete u stopu, uključujući i davanje bezuvjetne ljubavi Sivima i oni su me obavijestili da više neću biti otiman.

Međutim, bio sam ponovo otet i ponovno su mi usadili implantat za slabljenje mozga otprilike dva tjedna nakon što mi je to rečeno. Tri druga "vidovnjaka" koji su kanalizirali vanzemaljce su me pokušali osloboditi od otmica. Niti jedan nije uspio, usprkos svojim vrlo sigurnim uvjeravanjima, da više neću biti otiman nakon izvođenja njihovih procedura. Otmice nikada nisu prestale. I na kraju sam se opametio i shvatio da su me "Plejađani" i drugi kanalizirani vanzemaljci manipulirali, obmanuli i prevarili.

Plejađani - kako u drevna vremena, tako i sada su uspostavili duhovne prakse usmjerene posebno na donje čakre, na mreže živaca u području genitalija. Plejađani danas to zovu "sveta seksualnost."

Kundalini tantričke Yoge je jednostavno kanaliziranje energije iz donje čakre, kroz druge čakre, i kroz mozak. Nije čudno što se ponekad naziva "Zmijska moć". Ove obmanjujuće prakse služe samo da bi ljudi imali pozornost usmjerenu na svoja tijela i da nas ometaju i vode u ćorsokak sa raznim duhovnim i New Age metodama. Pod tim uvjetima netko ne može tako lako otkriti što se zapravo događa.

Otkriće istine, naravno, može na kraju dovesti do toga da oslobodimo sebe iz tog prisilnog ciklusa reinkarnacija na ovom planetu.

To je razlog zašto vanzemaljci troše toliko vremena i energije da programiraju ljude s lažnim duhovnim uvjerenjima. Na primjer, Plejađani kažu da mi ne možemo duhovno DEGENERIRATI i da se prirodno razvijamo PREMA GORE. Međutim, istraživanje prošlih života je pokazalo iznova i iznova - da mi jesmo duhovno DEGENERIRALI tijekom iznimno dugog vremenskog razdoblje i da se mi ne razvijamo prirodno prema gore. 
 
U početku fizičkog svemira smo bili pravi Bogovi!
Programiranje ljudi da se mi prirodno duhovno razvijamo prema gore - priklanja ljude tome da misle da ne moraju sudjelovati u terapijama prošlih života, terapijama za oporavak izgubljenih duhovnih sposobnosti, duhovne svjesnosti i duhovnog integriteta. Ima mnogo takvih laži širenih od Plejađana.

Sivi, Reptili, Plejađani, Insektoidi - svi koriste sobe BIJELE SVJETLOSTI da programiraju ljude. Ovaj fenomen ilustrira zavjereničku mrežu između nekoliko rasa vanzemaljaca. Oni također ne dovode ljude u brodovima iz implant postaja kao što su to prije radili. Čini se da je "walk-in" fenomen u porastu. Kanalizirani entiteti nas lažu u svrhu svojih podmuklih, tajnih vanzemaljski aktivnosti. Mnogi ljudi danas izvješćuju u iskustvima blizu smrti u kojima oni putuju brzo kroz tunel prema SVJETLU. Kad dođu do SVJETLA na kraju tunela ponekad vide "bića SVJETLOSTI."

Oni vjeruju da su otputovali u neku duhovnu dimenziju. Iz vlastitog iskustva znam da su ta "bića Svjetlosti" insektoidi. Oni samo stvaraju iluziju u svijesti otetih, kako onih otetih bez tijela, tako i onih otetih iz tijela. Ova sposobnost se može najbolje opisati kao "telepatska hipnoza", drugi znanstvenici koriste termin "paravan memorija." Sivi također posjeduju nevjerojatnu sposobnost da manipuliraju ljudskim mislima i emocijama i oni često i koriste ovu mogućnost da stvore iluziju svoje dobroćudnosti i ljubavi kojom zrače. To je jedan od razloga zašto neki od otetih misle da su Sivi bića SVJETLOSTI.

Reptili također posjeduju tu sposobnost i bilo bi razumno pretpostaviti da i druge grupe vanzemaljaca koriste telepatsku hipnozu. Ne znam jesu li samo bogomoljke ili i drugi vanzemaljci uključeni u "idite u SVJETLO" programiranje. Ljudi također navode da su dobili proročanstva u blizini smrti, koja se često pokazuju kao istinita. To nije čudno, jer vanzemaljci mogu putovati kroz vrijeme u budućnost i vidjeti što će se dogoditi. Isto tako, budući da su oni lutkarski majstori koji rade iza scena ovog svijeta, kako bi manipulirali i ratovima, oni imaju veliku kontrolu nad našom budućnosti.
Mada, ja ne mislim da je budućnost fiksna, pogotovo što sve više nas "Zemljana" postaje svjesno PROGRAMIRANJA PLANETA.

Do sada nisam pronašao NITI JEDNE kanalizirane izvanzemaljce ili druge kanalizirane entitete koji su na bilo koji način obavijestili ikoga na Zemlji što se ovdje zapravo događa. To bi značilo da su vanzemaljci koji "posjećuju" Zemlju ili koji komuniciraju sa Zemljanima ili dio planetarne zavjere ili su izuzetno bezobzirni i površni. S obzirom na psihičke i tehnološke sposobnosti vanzemaljaca, nevjerovatno je da bi bilo koja skupina ETa bila potpuno nesvjesna zavjere na Zemlji, čak i ako nisu dio toga

U konačnici, čini se da je u našem najboljem interesu da poruke bilo koje grupe ET-a ili bilo kojeg kanaliziranog entiteta ne shvatimo doslovno. Razlikovanje je prava riječ.
Mi možemo zaobići njihovo programiranje tako da svatko od nas radi vlastita istraživanja i terapiju prošlih života.

===

{ Dodatak prevoditelja: Čini se da su kroz pojedina kanaliziranja izrečene mnoge istine, ali ne zato što je druga strana bila tako dobra prema nama, nego zato da se bolje podmaže put za laži i skrivene agende (npr opravdavanje karme i reinkarnacije!). Dakle, možemo imati materijale prepune raznih istina od kojih zastaje dah – i onda se među sve te istine ubaci jedna ili više laži tipa "nakon smrti mora se ići u bijelu svjetlost" ili "...tamo su tornjevi za oporavak gdje duše odlaze nakon smrti tijela" ili "sve su samo lekcije ..."
Sve te istine mogu slobodno biti prenešene – jer šta one vrijede kada će biti obrisane ulaskom u zamku bijele svjetlosti } 

IZVOR http://4dlog.blogspot.com/2014/08/zamka-bijele-svjetlosti-3.html 

Death and the Tunnel of Light: The Final Grand Trick By Greg Calise

http://wakeup-world.com/2015/09/23/death-and-the-tunnel-of-light-the-final-grand-trick/

TRICK OF THE LIGHT: THE LIGHT & TUNNEL TRAP

http://www.trickedbythelight.com/tbtl/light.shtml

http://www.trickedbythelight.com/tbtl/index.html

https://www.youtube.com/watch?v=rB5OYefGTHs Wayne Bush intervju

Duhovni vodiči = DUHOVI JEBAČI = REPTILI

Kad su "duhovi-vodiči" u pitanju, moramo imati na umu to da se oni nikada ne predstavljaju kao "negativni entiteti".

Ovdje ispod slijedi jedan od drastičnijih primjera, iz knjige The Dark Side of Cupid, Eve Lorgen

Marija i zanosni duh vodič

Marija, majka troje djece, posjetila je Barbaru Bartholic krajem 1985.-te godine, nakon jedne strasne ljubavne opsesije, dvije godine nakon njenog doživljaja otmice od strane vanzemaljaca. Mariju je uputio Barbari jedan lokalni psiholog kojem je bio poznat njen rad sa žrtvama otmica.

Marijin slučaj uključuje klasični medicinski pregled kod otmice od strane vanzemaljaca, čudesno iscjeljenje, automatsko pisanje, telepatske poruke od strane bića iz drugog svijeta i kontakt sa duhom-vodičem koji se predstavio kao pjevač narodne muzike, Jim Reeves. Uslijedila je ljubavna opsesija između Marije i duha-vodiča.

To, zajedno sa jednim stalnim kontaktom sa kanaliziranim entitetima, dovelo je Mariju do ruba, nakon čega je uslijedio nervni slom i potreba za psihijatrijskom pomoći. Da nije bilo Barbare, Marija vjerovatno ne bi to preživjela.

 Emocionalni i psi-vampirizam kao i psihička nestabilnost koja je prouzrokovana svim tim, kasnije se pogoršala do te mjere da ovdje slobodno možemo razgovarati o demonskoj opsjednutosti.

 Kad sam dobila ovaj slučaj u 1999. godini, Marija je imala 59 godina, bila je udata i imala je osmoro djece.
Marijin muž Clyde je radio kao medicinski tehničar u vojnom vazduhoplovstvu. Kao rezultat toga, tokom njihovog braka oni su se često selili. U 1965. godini, Clyde je bio stacioniran u bazi Kelly Air Force, u Teksasu. tamo su vidjeli nekoliko NLO-a i neprirodnih svjetala a jednom prilikom čak i jednu zračnu bitku između NLO-a iznad te baze. Drugi put, dok su bili stacionirani u Grčkoj, jedna zeleno-žuta svjetlost je pratila Mariju i Clydea dok su se vozili u njihovom autu. Nijedno od njih se nije sjećalo da li su izgubili neko vrijeme ili bilo čega u vezi s mogućom otmicom.

Tek kad je već imala osmoro djece, Marija je iskusila klasičnu vanzemaljsku otmicu koja je bila praćena s izgubljenim vremenom i neobjašnjivim fizičkim posljedicama.

Dvadesetrećeg septembra, 1972 godine, u deset i trideset naveče, Marija se vozila na posao gdje je radila kao medicinska sestra u domu jedne parohijalne škole koja je bila smještena na jednom uticajnom području Tulse, u Oklahomi. Vozila se do kraja puta na jednom šumovitom području koje je bilo na četvrtinu milje od njene kuće. Prva četiri bloka glavne ulice činila su se neobično pustim.

Onda su stvari postale malo čudne. Sljedeća stvar koje se Marija sjećala bila je ta da se našla na dvotračnom putu na jednom nerazvijenom području četiri milje dalje. Nije se sjećala kako je dospjela tamo. Stigla je na posao sat i po kasnije iako je vožnja trebala trajati desetak minuta. Marija se nije sjećala šta se desilo iako se kao kroz maglu sjećala kako je vozila auto i pitala se "Šta su uradili s mojim rukama?" 

Zabrinuta zbog izgubljenog vremena, Marija se pitala da nije možda imala epileptički napad iako nije bila epileptičar. Tako je narednog dana otišla na odjeljenje za hitne slučajeve. Doktor koji je tamo radio podvrgao ju je elektroencefalografskom pregledu. Prvi EEG snimak nije bio normalan, međutim, kad su ponovili snimanje, drugi snimak je bio u redu. Kad je doktor počeo da pregleda Marijine oči pod svjetlom lampe, onda se skvrčila od nesnosnog bola žaleći se da joj to svjetlo oštećuje mrežnjaću. Doktor joj je rekao da ne postoji razlog zašto bi je oči boljele.
Narednih sedmica često se budila sa fleševima sjećanja na zbivanja za vrijeme otmice. Zureći u svoje ruke, često se pitala, - "šta su uradili s mojim rukama?"

U tim fleševima sjećanja, Marija je vidjela sebe kako se vraća do auta na jednom ruralnom području. Njen auto je bio parkiran sa strane. Dok je hodala prema autu, mogla je vidjeti neke humanoidne figure kako stoje sa strane kao neki stražari i posmatraju je kako se vraća u njega. Marija je takođe vidjela jednu žensku figuru s tamnom kosom do ramena u srebrnom džemperu kao i dva crnokosa muškarca. Jedan od njih je bio normalne ljudske visine sa kratkom, kovrđavom kosom i nosio je bijeli džemper sa mandarinskim okovratnikom. On se činio kao neka vrsta oficira. Marija je primila telepatsku poruku od njega: "Sve je u redu. Možeš sada slobodno da ideš". Sljedeće što se sjeća, bili su neki fleševi dok se vozila na posao. Na jednoj raskrsnici, na momenat se sjetila otmice ali je sve to bilo toliko zbunjujuće. Razmišljala je o tome kako je mogla zaboraviti sinove cipele u kući svoje mame što je ujedno i razlog zašto kasni na posao. Istovremeno, bila je svjesna činjenice da kod mame nije zaboravila nikakve cipele i zbunjivale su je te bezvezne misli koje su joj prolazile kroz glavu. Bila je ekstremno umorna.

Međutim, iza tih fleševa, bilo je čudo koje se desilo s njenim rukama. Dugo vremena Marija je patila od jednog užasnog reumatoidnog artritisa. Sada su njene ruke bile potpuno izlječene. Isto tako, kod nje je došlo do jednog dramatičnog pojačanja vidovnjačkih sposobnosti.

Sva ova iznenadna zbivanja navela su je da se obrati psihijatru. Ona se pod hipnozom sjetila sljedećeg:
"Našla sam se u jednom visokom cilindru koji je bio napravljen od nečega sličnog pleksiglasu u obliku jedne velike epruvete. Bila sma gola i nesposobna da se pomaknem ali sam mogla primjetiti jednu kobaltno plavu svjetlost kako zrači iz dna tog cilindra. Ta svjetlost se podigla oko mene kao da obavlja neku vrstu sterilizacije ili čišćenja. Tada sam pomislila, da li ovako izgleda biti beba iz epruvete.
Nisam bila uplašena. Pitala sam se gdje sam to zaboga. Sljedeća stvar koje se sjećam bila je da ležim na nekom stolu za preglede pored jednog visokog plavog momka s moje lijeve strane. On je imao jedan mali mandarinski okovratnik. Nisam razumjela njihov jezik, međutim, govorili su telepatski i rekli su mi da ja mogu komunicirati s njima uz pomoć simbola. A onda ih mogu prevesti naspram mog razumijevanja jezika. Visoki plavi momak, koji je ličio na ljudsko biće, rekao mi je da nema čega da se bojim. Ja uopšte nisam ni osjećala strah. U stvari, ne mogu reći da sam osjećala ljubav prema tom plavokosom biću, međutim, ono mi se veoma sviđalo.

Nakon toga, prebacili su me na drugo mjesto gdje su me posmatrali uz pomoć neke vrste rentgenskog uređaja, kao neki CAT skener koji je slikao sve moje organe. Onda su me prebacili u drugu sobu koja je ličila na jedno odjeljenje za intezivnu njegu prijevremeno rođenih beba. Objasnili su mi da djevice rađaju djecu u cijelom univerzumu a pogotovo u našoj galaksiji. Bebe se počnu razvijati kao ženske a ako oni hoće neku mušku, onda uzmu uzorak sperme nekog muškarca i ubrizgaju je u fetus u određeno vrijeme njegove gestacije. Za četiri do pet mjeseci, beba se razvije do svoje potpune veličine koja onda izgleda kao da ima devet mjeseci. Osjećala sam se udobno i sigurno u vezi sa cijelim tim događajem. Nisam se osjetila ugroženom ni na koji način.

Svi ti vanzemaljci su nosili neke naočale ili leće na očima i neku vrstu kape na glavi. Neki od njih su nosili kape slične onima za kupanje, bile su crne i išle u špic na čelu (eng. widows peak). Nosili su na sebi biserno sive, glatke, džempere koji su napravljeni od nekog svjetlucavog, rastezljivog materijala. Jedno od tih bića je bilo je visoko, imalo je pamučastu kosu i čelo u obliku sijalice. Drugi su izgledali prijatno i imali su po četiri prsta umjesto pet. Neka od tih bića su imali kosu na glavi i izgledali su kao ljudi. Bili su ljubazni. Nisam ih se uopšte bojala. Rentgenski uređaj je imao oblik ljudskog tijela. Neka od svjetala koje je emitovao izazivala su uznemirenje u meni dok su druga bila smirujuća. Nisam se osjećala neugodno, čak i kad su izvodili hiruršku operaciju na mom mozgu. Nisam se plašila tih bića. Bili su smireni i ponašali su se na jedan kulturan način. Oni su bili toliko napredni da smo mi u poređenju s njima izgledali kao neki primitivci. Moje druženje s njima je pojačalo moje vidovnjačke sposobnosti i inteligenciju (IQ)."


Godinu i po dana nakon njene otmice, Marija je počela primati poruke preko automatskog pisanja. U to vrijeme, ona nije uočavala nikakvu vezu između tih poruka od duhova-vodiča i vanzemaljskih bića koja su je otela. Te poruke su bile od bića koja su tvrdila da su došla iz druge galaksije koja je bila u Orionskom pojasu. Oni su tvrdili da su ovdje s ciljem potrage za emisarima i posrednicima između njihove rase i ljudske vrste. Rekli su da koriste različite ljude za te svrhe a Marija je bila jedan od nekolicine izabranika. Nisu rekli zašto. A nisu ni pomenuli onaj njen susret sa NLO-om iz 1972. godine. Marija je navela sljedeće:

"Te poruke su počele sa mnogo komplimenata i podilaženja. Govorili su mi da sam bila toliko inteligentna i da me niko nije mogao prepoznati zato što sam spadala u visoko evoluirana bića. Međutim, oni su bili dovoljno razvijeni da prepoznaju genija u meni, dok ljudi koji žive na zemlji nisu to bili u stanju. Oni su mi pomogli da se lijepo osjećam u vezi sa sobom. Bila sam jedan od nekolicine izabranika koji će posredovati između njih i čovječanstva. Imali su zahtjeve fizičke prirode i govorili su mi da će mi se zdravlje poboljšati, međutim, to se nije desilo. Moje fizičko zdravlje se pogoršavalo što je onda povuklo prema dole i moje mentalno zdravlje. Nisam ni jela, ni spavala, niti sam pazila na sebe za vrijeme tih perioda mog automatskog pisanja. Došlo je do te tačke kad sam jednostavno bila vođena do pisaće mašine - jer je to bilo brže od pisanja rukom. Ti entiteti bi mi davali imena i termine koje sam trebala provjeravati i za koje se ispostavljalo da su bili tačni u tančine, ponekad doslovno kako je to bilo navedeno i u enciklopedijama. Ti vodiči su mi namijerno davali informacije visokog nivoa, tako da sam mogla da vjerujem tim informacijama koje sam dobivala od njih.

Neke od tih informacija koje su mi dolazile bile su religijske prirode. Javljali su se majka Marija, svetci, Isus i Jovanka Orleanka, saopštavajući mi važne duhovne informacije. Ponekad su dolazile informacije tehničke prirode sa formulama, u obliku sličnom onim Nostradamusovim kvatranima, kao i kompleksni recepti za liječenje raka."

Mariji je bilo rečeno da će ona imati jednu posebnu misiju na zemlji. Ona će biti emisar koji je izabran iz jedne šire grupe.

Ti entiteti su joj rekli: "Ti nisi jedina, tako da ti to ne naduva ego". Ali, ti si jedna od samo nekoliko odabranih. Ti moraš obavijestiti svijet da na ovoj planeti postoje čuvari i oni će se uskoro pojaviti. Oni će vas štititi i pokazivati vam kako se stvari trebaju ispravno raditi. Zaštitiće životnu sredinu na ovoj planeti od njenog uništenja, da tako kažemo."

Prema tim porukama, jedan od glavnih razloga zašto je Marija bila izabrana kao glasnogovornik, bila je priprema za "odlazak na nebo" koji će se uskoro desiti. Njoj je naloženo da treba da pomaže ljudima da se okupe kako bi mogli biti sklonjeni sa ove planete za vrijeme "odlaska gore". [Ovdje je korišten biblijski pojam "rapture" (eng.) iz Poslanice Solunjanima - "Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom Arhanđelovim, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre; A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti". (Ovdje "gospod" može lako da podrazumijeva - vanzemaljce) prim. prev.].

Prema Marijinim riječima: "Mi ćemo posmatrati kako se ova planeta čisti. Onda ćemo se vratiti i pripremiti ćemo ovu planetu za ponovno naseljavanje ljudima."

Jednom prilikom, Marija je pitala te entitete šta će se desiti s njenom porodicom. Oni su joj odgovorili da će njenu porodicu ostaviti dole. Ona se usprotivila tome i rekla im je da ih neće ostaviti zasobom i da će radije ostati na zemlji sa svojom porodicom nego otići sa vanzemaljcima.

Pored pisanih poruka, Marija je dobijala i živopisne vizije katastrofa, vulkanskih erupcija i zemljotresa. Ona je to opisala kao jedno unutrašnje sagorijevanje zemlje. Zemlja je bila kao tvrdo kuvano jaje koje je na kraju postalo prekuvano i jednostavno počelo da puca. Njoj su te vizije bile prikazivane iz perspektive kao da se nalazila visoko iznad zemlje na nekom vanzemaljskom brodu.

Marija nije primala samo pisane poruke nego je mogla telepatski da čuje i glasove. Jedan poseban duh-vodič je dominirao kod pisanja. Taj duh je tvrdio da je on bio umrli gitarista i pjevač narodne muzike, Jim Reeves. Mariji je Jim Reeves bio odbojan kao i njegove pjesme i nikada prije ju nije interesovao ni on ni njegova muzika.

U stvari, u početku se nije mogla ni sjetiti ko je on bio sve dok je to kanalizirano biće nije podsjetilo na vrijeme u njenom životu kad je njen suprug Clyde bio stacioniran u jednoj vojnoj bazi daleko od kuće. U to vrijeme Clyde je imao jednu vanbračnu aferu sa jednom mlađom ženom, dok se Marija morala sama brinuti u vezi s odgajanjem njihovih osmoro djece. Tako se Marija sjetila i jedne Reevesove pjesme koja je bila popularna upravo u to vrijeme kada je Clyde imao tu aferu. Tako joj je ta pjesma izazvala i jednu navalu ružnih sjećanja na to vrijeme kad joj se srce bilo slomljeno jer je ona perfektno odražavala njenu situaciju. Ona je potisnula sjećanja na tu pjesmu a sada ju je to biće koje je očigledno bilo duh umrlog pjevača Jima Reevesa, podsjetilo na nju.

Taj duh-vodič je pričao s Marijom o raznim stvarima i često je koristio i neke laskajuće pojmove kao "bubamara". On joj je govorio da će ona postati predstavnik. Laskao joj je i doveo je do toga da se počela osjećati voljenom. Marija je kupila sve stare gramofonske ploče Jima Reevesa i bez obzira na to što nije znala da čita muziče note, učila je da svira gitaru.

"Jednoga dana", kaže Marija, "bila sam u prednjoj sobi a gitara je stajala između kreveta i ormara. Čula sam kako mi Reeves telepatski priča, rekao mi je, "gospođice, hajde da sviramo". U tom momentu, jedna od Reevesovih pjesama je počela da svira na radiju. On me je molio da sviram gitaru. Onda se desila jedna veoma čudna stvar. Gitara se počela sama kretati po podu."

Marija je ponekad osjećala Reevesove ruke preko svojih, kako je vode dok je svirala. A ponekad je osjećala kao da se njegove ruke nalaze unutar njenih.
Međutim, taj osjećaj dodira nije se tu završavao. Dodiri su prešli u jedno nježno milovanje. Marija ih je osjećala potpuno fizički, mada su oni bili nevidljivi. Nakon toga, milovanje je polako prelazilo u ljubljenje i seksualnu predigru. Ta njihova interakcija se nastavila sljedećih nekoliko mjeseci. Na kraju je to prešlo u stvarne seksualne odnose.

"To milovanje je na kraju dovelo do toga da sam bila pozvana u krevet od strane tog duha", priznala je Marija. "Mogla sam fizički da osjetim kako me on dira, ljubi pa čak i to kako me taj duh penetrira tokom jednog pravog seksualnog odnosa. Mogla sam da osjećam sve što se dešavalo kao da je on fizički bio tu. Osjećala sam čak i jedan lagani pritisak na svom tijelu kada je Reeves vodio ljubav samnom."

Marija je održavala seksualne odnose sa Reevesom, duhom ljubavnikom, tokom više od godinu dana. To je bilo moguće djelomično usljed loših bračnih odnosa koje je imala sa svojim mužem Clydeom, koji je takođe i radio po noći. Marija je veoma uživala u tim seksualnim odnosima i doživljavala je jake orgazme. Stvari su došle do te tačke da je počela neprestano osjećati Reevesovo prisustvo kao da je on bio u njenom tijelu i umu.

"U to vrijeme", rekla je, "kao da sam postala neka druga osoba". Za vrijeme seksualnog odnosa, mogla sam napustiti svoje tijelo i posmatrati scenu. Vidjela sam sebe kao jednu crnokosu ženu, nešto tamnijeg tena." Ali stvar nije bila samo u viđanju te druge žene. Ponekad, kada je Reeves vodio ljubav s njom, Marijino tijelo je bilo nadsjenjeno od strane te žene.

Marija je takođe počela da čuje i glasove drugih duhova, ne samo Reeves-ovog. Jedan od njih je bio glas one crnokose žene, dok je bilo i drugih. Ti glasovi su se pojačavali sve dok nisu prešli u dijaloge s njom.

"Kad Reeves nije bio tu, ti entiteti su mi prenosili poruke i davali savjete kao da se radilo o nečemu veoma hitnom. Govorili su da moram da uradim te stvari. Željeli su da prenesem te informacije javnosti, da su vanzemaljci ovdje i da pomognem kad dođe do čišćenja planete prilikom čega će doći i do velikih uništavanja. Trebala sam da podučavam ljudsku rasu kako da se brinu o ovoj planeti. Takođe sam trebala da putujem tamo-vamo, na različita mjesta i da pričam o svemu tome".

U međuvremenu, seksualni odnosi sa Reevesom su postali skoro svakodnevni. Marija je rekla:

"Ponekad me je vodio u krevet po danu, navodio me je da legnem, da se opustim i doživljavam istinsku ljubav. Bila sam u promijenjenom stanju svijesti. Mogla sam vidjeti i figure drugih bića za vrijeme vođenja ljubavi. Ona crnokosa žena je često bila nadnesena nadamnom dok sam vodila ljubav s Reevesom. To je bilo kao da je neki ženski duh unutar mene doživljavao seksualnu strast kroz mene."

Jednom prilikom, Mariji je bila prikazana mentalna slika jedne ogromne jajne ćelije, kako se ona oplođava za vrijeme seksualnog odnosa. Kasnije, Mariji je bila prikazana vizija jedne prekrasne muške bebe, koja je navodno bila potomak Marije i Reevesa, na jednom astralnom ili interdimenzionalnom nivou. Na kraju, Marija je počela neprestano slušati glasove duhova. Počeli su joj naređivati da radi određene stvari. Jednom prilikom joj je bilo naloženo da se ošiša nakratko kao Jovanka Orleanka, jedan od njenih omiljenih svetaca.

Ta neprestana komunikacija i učestalo automatsko pisanje, počeli su da iscrpljuju Mariju. Uprkos tome, ona je paradoksalno imala neku vrstu hiperaktivnosti. Tada je shvatila da je bolesna.

"Nisam to više mogla izdržati", rekla je. "Ponekad bih izašla iz kuće po danu samo da bih izbjegla seksualna nagovaranja Reevesovog duha ili stalne nagone za automatskim pisanjem. Jedne večeri, nakon što sam dovezla kući djecu iz škole, opet sam čula glasove koji nisu prestajali. Bila sam obuhvaćena njima. Onda su me telepatski glasovi počeli navoditi da uradim neke stvari. Kada sam ušla u kuhinju s djecom, glasovi su me počeli navoditi na to da uzmem šerpu s kipućom vodom i da je polijem po djeci. Kad sam shvatila užas tih iznenadnih nagona, povukla sam se nazad. Tada mi je postalo jasno da sam bila bolesna."

Srećom, Marija nije poslušala ona suluda naređenja da povrijedi svoju djecu. Dodala je da dok se to sve događalo, mogla je očima svog uma vidjeti muškarca i ženu kako međusobno razgovaraju u vezi s njom. Ženski glas pripadao je onoj ženi koju je percipirala nadnesenu nad sobom za vrijeme seksualnog odnosa s Reevesom. Muški glas je rekao, "budi pažljiva, ona nas sluša".

"Na toj tački", rekla je Marija, "započela je i paranoja".

Te noći, 5. oktobra 1974. godine, Marija je opet bila pozvana u krevet da okusi seksualnu strast. Ovaj put ju je njen seksualni odnos sa Reevesom doveo do jednog nevjerovatnog vrhunca fizičke strasti. Marijino tijelo kao da se bilo zapalilo iznutra; jedna toliko intenzivna strast, da je mislila da će eksplodirati od spontanog sagorijevanja.

Za vrijeme doživljavanja tog velikog zadovoljstva, takođe se i uplašila. Čula je u svojoj glavi glasove koji su ovog puta vrištali i mantrali, demonske glasove. U svojoj glavi vidjela je realističnu sliku ljudi kako igraju unatrag oko nekog oltara ili stola. Izbezumljena i bez kontrole, Marija je počela da se moli. Recitovala je u sebi rozarijum. Međutim, glasovi, seksualna interakcija i slike, sve se to i dalje odvijalo do najužasnijih detalja.

Na vrhuncu seksualne strasti, Marija je vidjela sebe na nekom drugom mjestu, kako leži na jednom stolu. Oltar je bio pokriven bijelim čaršavom a ona je ležala na njemu gola. Otprilike petnaestak osoba odjevenih u crne odore plesalo je unatrag oko stola. Pjevali su i mantrali demonskim zavijanjem i kricima. U toj grupi entiteta koji igraju, Marija je primjetila istu onu crnokosu ženu kako igra tamo jednu od glavnih uloga. Opisala je tu scenu kao neki vještičiji crni sabat.
"Nastavila sam da se molim", rekla je, "izgovarala sam rozarijum, dok sam s užasom posmatrala tu scenu. Kad god bih izgovorila tu molitvu, galama i mantre bi malo utihnuli. A kad bih prestala ili počela da tonem u san, zvukovi bi se pojačavali."

Kako je bilo i za očekivati, Marija se te noći nije baš najbolje naspavala. Probudila se u 5 sati narednog jutra, veoma potrešena. Glasovi su postajali još gori, sa mnogo svađe, optuživanja, oponašanja i zadirkivanja. Marija jedva da je uspijevala da se kontroliše. Osjećala je kao da je u njoj bilo i drugih stvorenja. Uz pomoć sve svoje snage, doteturala se nekako do telefona da pozove crkvu. Međutim, javila joj se samo telefonska sekretarica.

Sjećala se šta se dešavalo tog jutra:

"Sva djeca su ustala i vidjela me kao jednu - običnu olupinu, kako sjedim za stolom kao potpuno luda. Djeca su se obukla i užasnuto napustila kuću. Napokon sam uspjela kontaktirati sveštenika i molila ga "treba mi pomoć. Nešto nije nikako u redu - demoni su me opsjeli!"

Sveštenik je pitao: "Možeš li doći do vrata i otvoriti ih?" Međutim, Marija je bila toliko nemoćna, da nije uspijevala da se makne. Svu svoju snagu je koristila kako bi ostala na telefonu dok neko ne dođe po nju. Jedno od njene djece ostavilo je vrata otvorenim.

Kad je sveštenik stigao, izvukao je telefonsku slušalicu iz njene ruke. Marija je kasnije priznala da je tada izgledala kao da je potpuno poludila. Rekla je svešteniku da ima demona u sebi. Unutar nekoliko minuta, on ju je odveo do lokalne psihijatrijske klinike. Marija se jako bojala da može povrijediti djecu, pa ih je poslala kod bake.
Na psihijatrijskom odjeljenju dali su joj da potpiše jedan papir, međutim, ona je bila toliko izgubljena da ga nije bila u stanju potpisati. Sve što je mogla da učini, bilo je samo da napravi jednu škrabotinu na tom papiru. Dali su joj nešto za smirenje. Još uvijek je mogla čuti glasove kako viču, psuju je i proklinju.

Stigao je i njen muž Clyde, nakon što su ga obavijestili na poslu. Rekao joj je nonšalantno "Marija, zaboga, pusti to! S tobom je sve u redu." To je za Mariju bila poslednja slamka. Ispustila je iz sebe jedan samrtnički krik a onda se ugasila kao svjetlo. Lijekovi su počeli djelovati. Ostala je u bolnici trinaest dana.

Sjećajući se svega toga, Marija je kasnije priznala Barbari, "Onda sam počela da se oporavljam i shvatila sam da sam se zaljubila u svoje otmičare. Postala sam svojom voljom njihova žrtva zato što sam željela da ispunim svoje potrebe - a oni su bili voljni da mi to učine. A šta su dobili od mene. Moj um i mnogo seksualne energije."

Marija je ostala u kontaktu s Barbarom godinama nakon svoje ljubavne opsesije sa Jimom Reevesom i naknadnog oporavka. Barbara ju je pitala, "šta misliš, šta je bio tvoj razlog da imaš seksualne odnose s tim entitetom po imenu Reeves?"

"To je jedna procedura kojoj oni (vanzemaljci preobraćeni u duhove-vodiče) podvrgavaju svakoga," odgovorila je Marija. "Svakome, ko je oslabljen uz pomoć neke emocionalne traume - vanzemaljci će pružiti njihovu tzv. "terapiju." Nakon što zadobiju vaše povjerenje, koristiće vaše tijelo i za seksualne svrhe. Reći će vam da ste vi posebni i da vama nije potreban dodir drugih ljudi. Nakon što se upletete u odnose s njima, oni će zadovoljavati sve vaše seksualne potrebe. Kao da vas žele da drže zadovoljnima i bez potrebe da ulazite u interakciju s drugim ljudima. Oni koriste taj seksualni aspekt kao jedno oružje - kontrolno sredstvo."
"Kako oni to tačno rade", zamolila ju je Barbara da pojasni?

"Kad god su mi dozvolili da osjetim da sam potrebna nekom drugom u nekoj drugoj dimenziji ili kad je u pitanju neki drugi faktor pored ljudskog, oni bi mi davali i obezbjeđivali sve kako bi mi pokazali da sam ja neko poseban. Bila sam im potrebna. Davali su mi ne samo fizičko zadovoljstvo, nego i neke emocionalne i duhovne aplikacije koje su željeli da učinim."

Barbara ju je pitala: "A šta sada, Marija? Kako sada gledaš na te doživljaje kad su oni iza tebe?"

"Poslije tih događaja oslobodila sam se lanaca njihove kontrole - to je bila jedna stupica da nas kontrolišu i da manipulišu naše misli u njihovu korist. Taj ego. Oni koriste ego - u smislu da nas navedu da se osjećamo posebno kao njihovi specijalni predstavnici, emisari tih vanzemaljaca. Mi imamo sva ta lijepa božanstva iza naših leđa koja samo čekaju na poziv. I oni će nas snabdjeti sa svime što nam je potrebno uz veoma malo zauzvrat. Na primjer, oni su bili preuzeli moj um. Oni su uzeli moj um u zamijenu za izlječenje artritisa. To je bila jedna veoma podmukla zamijena, zato što sam se nakon nje veoma razbolila, emocionalno sam se razbolila."

"Nakon otmice i automatskog pisanja, imala sam informacije koje niko drugi nije imao i kojih nije bilo čak ni u knjigama. Kasnije sam ih mogla potvrditi uz pomoć nekih drevnih spisa - i tu je moj ego narastao veoma veliki!"

Barbara je pitala Mariju: "Ko su bili pripadnici te grupe koja je bila u telepatskoj vezi s tobom?"

"Da, ta komunikacija je bila povezana s otmicama," odgovorila je Marija. "Oni koriste ljudski izgled ili projekciju u interakciji s nama jer kad bi mi vidjeli njihov pravi izgled, to bi nam zadalo noćne more! Kad god je s njih spadala fasada ljudskog lica, oni bi dobijali reptilski izgled - sličan onima iz TV serije Babylon 5.
 Na primjer, jednom prilikom kad sam bila sama i postala svjesna fizičke interferencije samnom, mogla sam krajičkom oka vidjeti dva reptilijanska stražara i jednu lijepu plavu ljudsku individuu koja je pokušala imati seksualni odnos samnom. Onda, kad sam mu rekla da to nije njegov pravi izgled, ta njegova slika kao da se zatalasala, pa raspršila, nakon čega je ostala stvarna slika jednog reptilskog bića.
Oni igraju na naš ego, što je OK, osim u slučaju ljudi sa slabim samopouzdanjem. Ili u slučaju onih koji koriste droge i alkohol, te se tako naširoko otvaraju za manipulaciju.

Barbara je dodala, "takođe i one žene koje čeznu za nečijom ljubavlju".

"Tačno", odgovorila je Marija. "Oni će koristiti to oružje protiv njih. Oni te mogu navesti da se osjećaš kao istinska princeza iz starih vremena; kojoj se svi dive i klanjaju, koju svi obožavaju. Nakon toga dolazi do jednog strmoglavog obrušavanja i udara u dno, traumatski doživljaj. Kao kad neka prelijepa vazna padne na pod i razbije se na hiljade parčića."
 
IZVOR TEKSTA

REPTILSKA AGENDA - David Icke i Credo Mutwa

Credo Mutwa (rođen 21 Jula 1921 god) je Južno Afrički šaman iz plemena Zulu i predstavlja “Sangomu” tj. Prenositelja drevnog znanja o Afričkom kontinentu i prave istine koja se vješto prikriva od javnog informisanja. 
U pomenutom intervijuu sa Dejvid Ajkom, Mutwa prenosi svoja davno stečena znanja o postanku svijeta, planetarnoj manipulaciji koja se trenutno dogadja u svijetu, američkim bazama koje su izgradjene u Africi, AIDS-u i drugim bolestima koje su vještački kreirane na afričkom kontinentu, biljkama koje izazivaju naglo napredovanje nervnog sistema i izoštravanje njegovih završetaka tako omogućavajući pristupanje novim realitetima i frekvencijama više vibracije, potom vanzemaljcima koji posjećuju planetu Zemlju stotinama godina i vrše manipulaciju našeg realiteta iz 4-te dimenzije. Razgovor sa Dejvid Ajkom koštao je života njegovu suprugu koja je nedavno umrla. U poslednje vrijeme njegov život postaje veoma ugrožen od strane internacionalnih tajnih agencija i org, a koji su već ubili nekoliko članova njegove porodice.
Intervju između Credo Mutve i Dejvid Ajka -
http://www.planetarnavizija.org/planetarnamanipulacija_reptilska_agenda.html

Otmice, hipnoza i regresija - Udruga Trag

Priča 1.

Ovo je «priča» o ženi i mladoj majci (30 g.) koja je na početku našeg poznanstva bila zainteresirana za sve teme koje su se ticale «teorije zavjera».  Za sebe je rekla: "Inače sam znala čitati razne teorije zavjera i čula sam i za postojanje vanzemaljaca, no nisam tome pridavala neku važnost. 

S njom sam radila regresiju, kako zbog znatiželje tako i zbog traumatičnih događaja u djetinjstvu. Vođene simptomima ka uzroku, dolazile smo do jednog te istog događaja u djetinjstvu i djevojaštvu. Oba puta vraćena je na sebe probuđenu usred noći, ali dalje od toga nismo mogle. Jednostavno bi završile na sceni da je probuđena, da se ne osjeća ugodno, dolazi do hodnika, a iz hodnika može samo na tavan!  

No, kod nje je to bez obzira na nedorečenost događanja izazvalo u svijesnom stanju vrlo čudan osjećaj koji nije mogla objasniti. Daljnjim radom uspjele smo polako probijati blokade – točnije uspjele smo probiti ono što se naziva «paravan memorija».

Ono što se kod nje ispoljavalo u svijesnom stanju, nikada nije davalo naznake da bi čak i pomislila da je bila otimana od strane vanzemaljaca. Dapače. Većinu emotivnih problema pripisivala je nesređenim emocionalnim odnosima unutar vlastite obitelji.

Slijedi prikaz seanse u kojoj je probijena blokada!

T: Gdje si?

B: U onoj kući, veća sam.

T: Koliko veća?

B: 15 godina.

T: Dobro, zašto si tamo, što se događa, zašto si na tom događaju?

B: Tu sam gore na hodniku, stojim. Opet ona scena. ( u jednoj od prijašnjih regresija već je bila u tom hodniku) Sama sam i opet sam svijesna da su moji udaljeni od mene, da njih nikada nema. Mislim oni jesu samnom, ali nisu svoji.

T: Šta radiš u tom hodniku, zašto stojiš?

B: Tu sam, opet su me zvali! (iznenađena kad izgovara riječ zvali!)

T: Tko?

B: Neki glasovi.

T: Dobro, sad usmjeri pažnju i razbistri misli, usmjeri pažnju na glasove, razbistri misli...

B: (tiho nastavlja) Oni me zovu ja dolazim i govore mi da će oni meni dati nešto..

T: Tko su oni?

B: Pa ja ih vidim kao,....kao nekakve....kako bih rekla....kao vikinge....nekakve te žene ratnice nekakve....oni su kao nekakva vrhovna bića i oni su mene odabrali i sad oni mene zovu i ja dolazim...

T: Gdje si to došla?

B: Pa i dalje sam ja u tom hodniku i njih čujem da me zovu...sad žele da idem k njima, a ja još nisam išla k njima samo stojim...

T: Pa idi dalje, što se događa?

B: (uzdiše) Ja idem k njima...

T: Na koji način, opiši mi kako izgleda odlazak k njima?

B: Pa kao odlazak iz te kuće. Kao da idem u neku drugu dimenziju u kojoj je svijetlo.

T: Kakvo je svijetlo?

B: Bijelo. Bijelo je i kao da je hladno, nije onako toplo, kao ono koje meni pripada...nekako je bijelo, sad sam ja tu i s jedne strane sam zbunjena, a s druge sam sretna što im pripadam, što idem od tamo iz svog doma....

T: Dobro, usmjeri pažnju na to svijetlo i na svoj osjećaj vezano uz njega, usmjeri pažnju i razbistri misli – usmjeri pažnju na svoj osjećaj i svijetlo....kako se osjećaš?

B: Pa, kao da sam počašćena što sam tu! Što sam odabrana, sretna sam što nisam tamo u onoj kući, znam da nije ono sve....

T: Sad usmjeri pažnju na sve unutar tog prostora i svijetla...šta radiš? Usmjeri pažnju...

B: Oni me gledaju...

T: Idi dublje, usmeri pažnju, razbistri misli, tamo si idi dublje, usmjeri pažnju, razbistri misli...pogledaj ih i opiši ih....

B: Ne daju mi, oni mi ne daju!!!! Ali ja im neću dati da mi ne daju....Pa se borimo – vidim ih – oni su kao preko zida....(postaje uznemirena) Sad sam ljuta!

T: Kako preko zida?

B: Kao da je neko nevidljivo staklo koje nas dijeli, kao da sam tu da me samo gledaju! Gledaju me i to me ljuti! Ja želim njih vidjeti. Na neki način sam svijesna zamke.

T: Usmjeri pažnju na mjesto na kojem se nalaziš, usmjeri pažnju i razbistri misli....

B: Pa kao neki hodnik je....sve je svijetlo, bijelo, svijetlo svijetlo, na kraju tog hodnika nema ništa...sve je bijelo – svijetlo je i s te desne strane je taj zid, s lijeve strane i iza mene je taj prolaz kroz koji mogu ići valjda...u stvarnost...mogu, ali ja sad ne idem tamo, ja sad želim doći do njih...ja sam ljuta, dosta mi je svega toga, tog života, svijesna sam da moram razbiti taj zid, da moram doći prijeko. Pokušavam i pokušavam....

T: Dobro, idi dalje....

B: Jesam! Pa tu ih je sad puno!!?!

T: Kako izgledaju?

B: Ne mogu dobro razabrati nekako su mali i tanki...baš mi je bedasto izgledaju zeleni!!!! Oni su zeleni i ružni, ali sad se ne bojim!

T: Dobro, što radiš tamo? Kako izgledaš? Pogledaj si u noge, šta imaš na nogama?

B: Pa to sam ja s 15 godina, imam spuštenu kosu, imam neku majicu, ma ono što sam imala u hodniku....Sad samo hodam među njima, oni nešto rade....

T: Dobro, što rade oni?

B: Vidim neke stolove. Kao da operiraju nekoga.

T: Koga?

B: Evo brojim stolove, tri, četiri, ma ne znam, puno ih je....metalno je i hladno....takvi su i stolovi....kao oni za obdukciju....jezivo je i ružno....

T: Odaberi jednog od njih i pogledaj ga, pa mi ga opiši....

B: Ja sam i dalje ljuta, jel to u redu? Evo ima duge prste, hladni su i meni je sad hladno, ne mogu mi ništa, to znam - da oni meni ne mogu ništa!!!! Oni meni ne mogu ništa. Ne smiju, ja im ne dam. Ja im ne dozvoljavam, ne dam i ne dam i ne dam....Ne mogu mi ništa...(mijenja joj se glas) Jako se bojim, jako, jako...i ljuta sam – oni su tako hladni. Hladni, hladni....(puštam je da govori jer je u stanju abreakcije, suze joj cure, a ona ih ne primjećuje, vrlo je uzbuđena) Imaju velike oči, tanki su, tanki, tanki jako, tanki, ne mogu mi ništa, ti neki kao insekti, oni samo nešto prčkaju po tom stolu...

T: Šta prčkaju, pogledaj....

B: (iznenađeno) Tu ima ljudi!!!! Ima i trudnica! Ovaj jedan, otvorio je sve...(glas joj podrhtava)

T: Šta sve?

B: Oni nešto rade, nešto mijenjaju, nešto stavljaju, nešto...

T: Obrati pažnju, usmjeri je na to što rade....usmjeri pažnju na jedno događanje, razbistri misli...

B: Ma joj ne znam, hladan je stol....

T: ( očito leži!) Gdje si ti?

B: Ja sam u toj prostoriji!

T: Gdje točno? Gdje si, razbistri misli...gdje si?

B: Pa to je ko neka bolnica!

T: Dobro, gdje si unutar te prostorije?

B: Pa samo stojim (glas jako podrhtava) oni mene ne gledaju...

T: Zašto te ne gledaju?

B: Ja imam osjećaj kao da oni mene ne vide – eto. (kao da priča sama sa sobom) Oni mene ne vide. Hmmm. A šta ja tu radim uopće?

T: Osim tih zelenih kao insekata i ljudi za koje si rekla da su isto unutar prostorije, ima li još nekoga? Sve lijepo pogledaj, pa mi reci...reci mi i koliko je velika ta prostorija?

B: (jedva govori) Jako je jako velika.

T: Opiši mi je.

B: Ona je – u – pod zemljom je. Osvijetljena je umjetno tim bijelim svijetlom. To je ono ružno svijetlo koje ja ne podnosim! Jako liči na svijetlo štednih žarulja. Isijava nešto što mi jako smeta. Ova je jako jaka, jaka svijetlost.

T: Kako znaš da je prostorija pod zemljom?

B: Osjećam, osjećam da je pod zemljom, oni tu rade, rade s tim tijelima, samo prepravljaju i prepravljaju...

T: Kako prepravljaju?

B: Ne znam, nekima glavu prepravljaju, a nekima u utrobi. Malima onima nerođenima isto nešto prepravljaju i umeću. Pa neke uređaje. Pa kao male, male pločice, male jako male....sasvim male, pa zatvaraju ponovno te ljude...

T: Kako to vidiš?

B: Samo prođu, kao da ništa nije bilo, nešto kao da bude da ništa nije bilo, mi se čini.

T: Kako izgledaju ti ljudi na kojima rade?

B: Pa ne poznajem ih! Obični ljudi.

T: Jesu budni?

B: Ne – ništa ne znaju!!!

T: Koliko tih insekata radi na čovjeku?

B: Jedan za svakoga.

T: Dobro, osim tih stolova, pogledaj po prostoriji pa mi reci ima li još nečega?

B: Ima neka kugla, šta ja znam, ne znam kako bih to nazvala. Neko svijetlo što se kreće, kao kupola.

T: Kakva je prostorija, kako bi je opisala kad gledaš rubove nje, zidove...

B: Kao da su, nisu ravni, obli su, ali šta ja tu radim?

T: Pa šta radiš? Razbistri misli, šta radiš tamo, pogledaj....pogledaj sebe i razbistri misli....idi dublje, razbistri misli, šta radiš tamo? Gdje si unutar te prostorije, razbistri misli, pogledaj sebe, gdje si?

B: Na sredini, ja sam na sredini!!!!! Ja to sve gledam!

T: Dobro, razbistri misli i odgovori mi, gdje je tvoje tijelo?

B: Pa ja stojim i ja ga gledam! Malo mi je teško, kao da je nestala ona moja ljutnja. Pa...kao da sam i ja tu došla?!!! Jer su mene tu zvali da ja dođem, sada više ne mogu ništa! Ne mogu se ni ljutiti jer su me nekako oduzeli! Pa jako sam se borila, vrištala sam i vikala!

T: Šta su oni radili dok si vrištala i vikala?

B: Ništa. Samo su hladni, toliko hladni!

T: Kakav je taj osjećaj kad prestaješ biti ljuta? Opiši ga.

B: Želim biti ljuta i želim se boriti, ali...nemam snage, nema koristi – oni su toliko neživi, toliko ko roboti, vidim da nema smisla ljutiti se na njih. Oni su bezlični i jadni, nema smisla niti tući ih i udarati. Toliko su odvratno jadni.

T: Šta tebi rade?

B: Ja ih mlatim, sve mlatim oko sebe, želim im otkinuti glavu i izvaditi im te oči, crne i odvratne...ali ne može ih se uhvatiti i ne može im se izvaditi oko. Dok to radim sam ljuta.

T: Šta oni tebi rade?

B: Ja želim otići! Ne dozvoljavam im, dali su mi sve to da vidim!!!!! Dali su mi da gledam i dali su mi taj osjećaj da oni meni ništa ne mogu!!!! Ali mogu!!! To je bila samo zamka! Zamka! Sad vidim da je bila zamka!!! Sad to vidim, sad to vidim. (djeluje vrlo šokirano)

T: Kako to vidiš, opiši mi...

B: Pa sad vidim i unatrag, zvali su me, zvali i ja sam došla, predstavili su se lažnim božanstvima, pa me to impresioniralo, slušala sam takvu neku muziku...onda kad sam došla i kad su buljili što me užasno smetalo (dosta je potresena) ali htjela sam ih vidjeti, osjećala sam da je neka zamka, pa kad sam ih vidjela, onda sam se borila i onda su mi dali taj osjećaj da oni meni neće ništa – da mi daju tu čast!!! Da ja gledam šta rade, a meni ništa ne mogu. To je bila laž!!! Oni su mene pripremali i smirili na taj način, to je bio jedini način da me smire, da mi daju počast!

T: I šta se sad dalje događa?

B: Pa ja sam dospjela na sredinu te prostorije – to je zamka – kao ja sve vidim!!!! Kako sam upala u tu zmaku? Kako sam mogla? Ta sredina te prostorije ima neki snop koji te onesposobi totalno!

T: Idi dalje u događanju, šta se događa?

B: Još sam ljuta.

T: Zašto su te onesposobili?

B: Zato što sam se previše bojala.

T: Idi dalje, što se događa?

B: (glas opet postaje tiši) Onesposobljena sam pod tom nekakvom bijelom odvratnom svijetlošću. Osjećam ljutnju,  ali je ne mogu ispoljavati. Sve mi je u toj bijeloj svijetlosti tako da ne mogu ni vidjeti više.

T: I dalje stojiš u sredini prostorije?

B: Ne, ležim. Na neki sam način dospjela ležeći. Mogu se nekako odmaknuti da vidim sa strane.

T: Kako se osjećaš dok ležiš?

B: Pa ja sam na stolu!!! (iznenađeno) Ja gledam sa strane...

T: Kako se osjećaš?

B: Moje tijelo ja ne mogu osjetiti, ali moje ja koje je vani (zbunjena jako) to gleda! To je bila zamka.

T: Šta rade tijelu?

B: Prelaze s nečime preko mog tijela.

T: Čime, opiši mi.

B: To je neki skener, neko svijetlo u ruci njihovoj. Teško mi je to gledati, teško.

T: Zašto teško, kako se osjećaš?

B: Hladno mi je i jednim malim dijelom, samo svijesno mogu, ne znam kako bih rekla, misliti i željeti otići, ali ne mogu. Pokušavam se i dalje braniti, ali nema smisla. Oni me gledaju!

T: Koliko ih je?

B: Dva, hladni su.

T: Što se događa kad te gledaju?

B: Ne znam, nešto žele, ali ne znam što.

T: Promatraj dalje i reci mi što se događa....

B: Gledaju mi lice i vrat, pipaju, opipavaju me, svaki dio tijela, dvojica su, hladni, ispipavaju me, diraju me po spolovilu s prstima, ne mogu ništa....dalje ništa ne rade...to je to...

T: Idi dalje, razbistri misli i idi dalje u događanju, kako se osjećaš?

B: Prevareno i ljuto, ljuta sam, osjećam da su me iskoristili za nešto kao da će me sada bolje kontorlirati i mene i moj život...

T: Zašto, šta će im to omogućiti, razbistri misli, tamo si pogledaj, idi duboko, pogledaj....

B: Ja im to ne dozvoljavam, tu je moje tijelo koje leži, a tu je moje ja, duša, sa strane...

T: Odvojila si se od tijela?

B: Da.

T: Pogledaj oko sebe, šta misliš jesu li oni drugi ljudi učinili isto?

B: Ne. Drugi kao da ništa ne znaju niti osjećaju, kao da samo spavaju. Ne sigurno, jer u sredini u onom snopu koji me onesposobio tamo je ostala moja duša!!!!

T: Duša ti je tamo gdje je snop?

B: Da. Ona se osjeća prevareno i gleda tijelo.

T: Što se događa unutar tog snopa?

B: Pa ja čekam tijelo, jer ću sada ponovno ući u to tijelo.

T: Na koji način ćeš ući u tijelo?

B: Pa nisam sigurna, s jedne strane kao da ta duša – ja može hodati po prostoriji, a s druge strane kao da su me zatvorili u tu kupolu!!! Nisam sigurna, ma ne, mogu hodati, mogu, mogu. U toj svijetlosti nema nikoga, ja mogu hodati i mogu opet uzeti to tijelo, ali oni su me na neki način prevarili! To je jedna bitka, ali oni neće dobiti što žele. Borit ću se, to je bila samo jedna zamka u koju sam upala. Nema veze, to je bila zamka. Oni će mene pratiti, to su moje neprilike u životu, gdje ja živim ne vole me eto, ne žele me...

T: Idi dalje u događanju, gdje si?

B: Uzela sam svoje tijelo.

T: Na koji način?

B: Samo sam ga uzela sa stola i to je to.

T: Kuda sada ideš?

B: Doma.

T: Kako?

B: Pa samo sam tamo.

T: Kući si?

B: Da.

T: Koje je doba dana, pogledaj oko sebe.

B: Pred jutro.

T: Znaš li kad si otišla i kad si se vratila? Koliko te dugo nije bilo?

B: Ne znam, možda sat vremena, bila je noć.

T: Kako se sad osjećaš? Budi u hodniku imaš 15 godina, kako se osjećaš? Što radiš? Pred jutro je.

B: Samo sam tu, odjednom sam se tu našla, čini mi se da sam mislila da moram na wc! Sad znam – ali nisam tamo ništa znala.

Daljnjim radom došle smo i na sljedeći događaj. Prema nekim informacijama – izgleda da ponekad oni ne dopuštaju da čovjek umre. Pa iskustva ljudi svjedoče i o jednom i o drugom slučaju, u jednom navode čovjeka ka samoubojstvu, a u drugom mu spašavaju život!

U tim situacijama na podsvijesnom nivou vole čovjeka držati u stanju zahvalnosti, a sebe predstavljati kao spasitelje. To im olakašva djelovanje. Istovremno, ovo je i pokazatelj da je u većini slučajeva cijela obitelj uključena u događanje s otimicama, a ne samo odabrani pojedinac. Ova žena je imala problematičan prvi porod – skoro je iskrvarila, te je jedva spašena. Tokom života kad bi o tome razmišljala smatrala ga je "čudnim", ali i osjećala zahvalnost prema liječniku koji ju je spasio. Vratila se na taj događaj i regresijom kako bi ga sama sebi razjasnila.

B: Sada rađam! Sama sam i rađam prvo dijete. Jako mi je teško i bojim se. Hladno mi je, sama sam i bojim se.

T: Zašto si se zaustavila na tom događaju?

B: Pa izgleda mi sada kao ružno, ma osjećam kao da sam ovdje došla zbog neke sumnje da se nešto radilo, jako čudno,....ja sam skoro umrla, iskrvarila....bila u komi....

T: Pa želiš li sada detaljnije to pogledati? Usmjeri pažnju na porod i razbistri misli....idi na trenutak da možeš vidjeti kako je došlo do krvarenja...

B:  Porod je bio težak i namjerno su zbrljali, posteljica je ostala...

T: Tko je zbrljao?

B: Pa sestra, sestra jedna...ostao je komad posteljice jedan i ja sam jako krvarila, ona mi nije htjela pomoći. Ja sam tamo trebala iskrvariti – to znam.

T: Kažeš da znaš, pa idi na mjesto te spoznaje, idi dublje, kako to znaš? Razbistri misli...

B: Sve je vodilo tome da umrem, namjerno je bilo vođeno da ostanem sama u hodniku poslije poroda i da krvarim jako puno, sestra je na mene vikala da je to normalno. Stavljala je deku na mene da se to ne bi vidjelo. BIla je već noć, puno sati, skoro ponoć, došao je doktor koji nije trebao doći, nije više bilo vizite, on je došao jer su njega zvali, moja duša ga je zvala, jer meni ovo tijelo treba, treba mi još ovaj život, da nije on to čuo i došao mene ne bi bilo. Tad sam operirana – brzo. Pod svijetlima.

T: Pod kakvim svijetlima?

B: Opet ta bijela svijetla, hladna.

T: Tko te operirao?

B: Ja ne znam, nisam bila svijesna više. Sve je bilo rađeno da umrem.

T: Tko je to radio?

B: Pa isti oni, oni, zeleni (iznenađena!). Ja se borim s njima, moja duša. Ja im nikada ne dam.

T: Kažeš nikada, dobro, brojat ću od tri do jedan želim da se vratiš u neki drugi trenutak kad si bila kod njih, ne onaj koji smo gledale, neki drugi...brojat ću.....idi na neki svoj drugi boravak kod njih....Tamo si, gdje si?

B: Pa sad vidim da je to taj put kad sam rađala kad su me operirali! To nije baš ta prostorija, ali ja tu vidim doktore i te zelene....tanke.....sivi?! Znači i doktor je tu?! Ali on ih ne vidi!!!! Moja duša je opet vani i ja zahtijevam da mi vrate to, da mi vrate život i tijelo...ne dozvoljavam i ne dam....

T: U kojoj si prostoriji, opiši je....gledaj oko sebe...

B: Moje tijelo leži, ja gledam to, oni hodaju, ja sam u sredini sobe, u onoj svijetlosti, moja duša i ja zahtijevam da mi daju da s nekim razgovaram. Ne dam im dušu....(jako se uzbudila)

T: Makni tu scenu, makni je...jesi....brojt ću od tri do jedan...vratit ćeš se u trenutak kada si prvi puta u ovom životu imala susret s njima....3, 2, 1 i tamo si....

B: To je opet bio porod, moj, kad sam se ja rodila!

T: Dobro, opiši mi....

B: Ja sam u inkubatoru, oni me gledaju! Ne vole me, žele me ukloniti. Oni su samo došli gledati....vidjeli su da sam to ja i na neki su me način označili.

T: Kako su te označili? Idi u taj trenutak i opiši mi...

B: To je nevidljivo markiranje, dotaknu te, kao neka svijetlost....

T: Čime te dotaknu?

B: Prstima i to bude kao ubod.

T: Gdje?

B: Bilo gdje, kod mene je noga i to je to.

T: Brojat ću od tri do jedan – idi na prvi sljedeći susret s njima....

B: Opet sam u onoj sobi kad sam bila malena curica.

T: Dobro, koliko imaš godina?

B: 4. Ali nisu mi ništa radili. (promjena glasa)

T: Što se događalo, opiši mi.

B: Hodali su po tom stanu...trčali....

T: Tko je još u stanu? Slobodno se pomakni i pogledaj, to možeš...

B: Moji svi su tu, sestra i roditelji...

T: Šta oni rade? Koje je doba dana?

B: Noć je. Imam osjećaj, nisam sigurna da li ih odvode!!!! (iznenađena)

T: Obrati pažnju na to, razbistri misli....šta se događa, pogledaj, usmjeri se na sestru, što se događa sa sestrom, usmjeri pažnju....

B: Ja sjedim na stolici i crtam, jer sam uvijek puno crtala, 4 ujutro je meni nisu ništa napravili, jer nisu smjeli!

T: Zašto nisu smjeli?

B: Imala sam još neku zaštitiu, osim mene tu je još netko došao pomoći. Ali nisu mene niti tražili, uzeli su moje. Moje sve i oni su ih uzeli.

T: Kako?

B: Ne mogu to opisati, svi su ležali na krevetu i oni su došli, a ja sam samo crtala.

T: Pogledaj šta crtaš?

B: Neki dvorac i breze, tamo bježim. Oni su ih uzeli, a poslije su ih vratili, ali oni nikada nisu bili svoji. Nešto im je umetnuto..

T: Šta? (nema odgovora) Jesi bila budna kad su ih vratili?

B: Jesam i dalje sam crtala. Oni su se vratili i nisu svoji.

T: Na koji način to misliš, opiši mi.

B: Pa nakon toga mama je bila u svom svijetu, tata pio i vikao. Nešto je «nešto» radilo s njihovim osjećajima i ponašanjem. Okružili su ih. Sad mi je to jako tužno gledati.

T: Dobro, usmjeri sad pažnju na to kako su oni došli. Znaš li? Idi u trenutak te noći dok spavaš.....

B: Pa ja se budim nešto želim crtati. Vidim bijelo svijetlo, ugodno. I crtam takoreći u mraku, a vidim. Oni se samo stvore kroz neku buku koja nije stvarna, kao kroz zid. To je sve nekako jako brzo. Stvore se tako i na krevete i onda nestaju.

T: Da li imaju miris?

B: Ja ne mogu to osjetiti jer sam u nekoj svijetlosti. Oni ne dopiru do mene.

T: Šta radiš ti još unutar te svijetlosti? Idi dublje, udah i izdah, idi dublje, razbistri misli......želim da ideš dublje i usmjeriš pažnju na sebe u svijetlosti, šta radiš?

B: Znam da mene neće uzeti, ali nisam mogla utjecati na svoje. Nisam mogla utjecati.

T: Kako se osjećaš vezano uz to?

B: Osamljeno, ali je znala da će tako biti.

T: Šta misliš, ta mala djevojčica tamo u toj svjetlosti, šta misli o njima?

B: Da su u krivu.

T: Idi naprijed u vremenu, idi na jutro nakon te noći....kako se osjećaš ujutro? Da li se sjećaš nečega?

B: Ja nisam ni spavala, ja sam crtala do jutra. Oni su svi u krevetu, kao da nisu nigdje bili. Sve je u redu. Kao i uvijek. Napetost, razmirice, sve je to normalno.


Preneseno sa http://www.udruga-trag.hr/index.php/tekstovi/iskustva/36-prica-1